Zahvalno euharistijsko slavlje u samostanskoj kapelici predslavio je vrhbosanski nadbiskup metropolita Vinko kard. Puljić u zajedništvu sa svojim tajnikom vlč. Fabijanom Štedulom.

Molitveni program

Obilježavanje jubileja započelo je molitvenim programom u kapelici samostana s pjesmom Još i danas dobri pastir živi, nakon koje je uslijedio pozdravni govor provincijske glavarice s. M. Ana Marije Kesten. "Jučer, 15. siječnja, navršilo se 25 godina od ponovnog povratka ovog samostana našoj redovničkoj zajednici. Tim danom godine 1996. dosanjan je san mnogih sestara Služavki Maloga Isusa. Za tu veliku milost neka je hvala i slava Malome Isusu! Gospodin je uslišio nebrojene molitve koje su kroz 47 godina izmolile sad već mnoge naše pokojne  sestre. One su otišle iz ovog Stadlerovog utočišta za najpotrebnije plačući za najmanjima jer ih nisu imale komu povjeriti. (...) S dubokom zahvalnošću Bogu i svima koji su nam ostavili ovu svetu baštinu ostanimo i mi vjerne zadaći koju smo primile i koju nam svaki dan povjerava dobri Bog", rekla je između ostaloga provincijska glavarica.

Potom je uslijedilo svjedočanstvo s. M. Admirate Lučić, koja je u vrijeme povratka tada ruševnog samostana Egipat vršila službu provincijske glavarice. Zatim su kandidatice Nikolina Cvitanović i Matea Andrić krasnoslovile pjesmu Pred slikom Utemeljitelja, koju je napisala s. M. Batilda Lozo.

Nakon toga je uslijedila Zahvalna molitva Malome Isusu, koju je u ime svih sestara izmolila zamjenica provincijske glavarice s. M. Kata Zadro.

Molitveni program je završio trećom strofom pjesme Još i danas dobri pastir živi, nakon koje je slijedila sveta misa koju je predslavio kard. Puljić

Sjećanje na devastiran samostan

U prigodnoj propovijedi kardinal je ustvrdio da su mu se, čitajući Družbin Vjesnik iz 1996., probudili osjećaji iz toga vremena kada su sestrama predani ključevi Egipta. Prisjetio se tog dirljivog momenta kada su ušli u razvaljeni samostan. Pohvalio je hrabrost sestara koje su ušle u to ruševno zdanje, bez vrata i prozora, bez grijanja i kreveta, a one su u njemu ostale i prespavale.

Nadalje je ustvrdio da je sestarski povratak i obnova ruševina i karizme, znak da je ovo djelo Božje. Progovorio je o ljepoti karizme služenja Isusu u potrebitima, te potaknuo sestre da nikada ne zaborave da „kuću kućom čine ukućani“. Kazao je da ova kuća dobiva smisao po tome što ukućani u njoj žive, što tu djeca bivaju prihvaćena s ljubavlju. Ponovio je sestrama misao koju je napisao svećenicima: „Ono što se voli za to se žrtvuje, a ono za što se umire to ne izumire!“

Nakon propovijedi uslijedila je prigodna molitva vjernih uz prikazne darove.

Uz djecu i sestre iz samostana Egipat na misnom su slavlju sudjelovale sestre iz sarajevskih zajednica, sestre iz Gromiljaka i Viteza, provincijska glavarica školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-Hrvatske provincije s. Kata Karadža u pratnji s. Ljubice Stjepanović i još nekoliko sestara i ostalih gostiju.

Misno slavlje animirao je zbor sestara pod ravnanjem maestra vlč. Marka Stanušića.

Zajedničko fotografiranje

Nakon euharistije upriličeno je zajedničko fotografiranje pred samostanom Egipta te je potom upriličen ručak u samostanskoj blagovaonici gdje su pročitane prigodne čestitke vrhovne glavarice Družbe s. M. Marije Banić i sestara misionarki s. M. Liberije Filipović i s. M. Ane Uložnik, kao i čestitke sestara iz drugih zajednica.

Sestre su iskoristile prigodu te za nadolazeći imendan kardinalu uputile čestitku i dale prigodni dar.

s. M. Ljilja Marinčić, Ž.I., KT