Na župnom groblju u Garevacu kod Modriče pokopana je 23. svibnjamajka vrhbosanskog svećenika i profesora liturgijske glazbe na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu vlč. Marka Stanušića, pokojna Ana Stanušić (1935. – 2018.) koja je, okrijepljena Otajstvima vjere, blago preminula u Gospodinu 21. svibnja u 84. godini života, piše KTA.

Svetu misu u župnoj crkvi Marije Majke Crkve u Garevcu predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski Vinko kard. Puljić uz koncelebraciju 26 svećenika među kojima je bio i sin pokojne Ane vlč. Marko. Među koncelebrantima bili su i generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Luka Tunjić, nadbiskupijski ekonom preč. Franjo Tomić, ekonom Banjolučke biskupije mons. Ivica Božinović, trapist iz Banje Luke p. Tomislav Topić, kao i dekan KBF-a u Sarajevu preč. Darko Tomašević i doborski dekan preč. Jakov Filipović. Također su došle časne sestre Služavke Malog Isusa i sestre Kćeri Božje ljubavi kao i pojedini članovi Katedralnog mješovitog zbora Josip Stadler kojim dirigira vlč. Stanušić.

Pozdrav kardinalu Puljiću, svećenicima, časnim sestrama i svim nazočnima uputio je garevački župnik vlč. Filip Brajinović koji je posebnu sućut izrazio pokojničinoj kćerki Mandi te sinovima vlč. Marku, Josipu i Mati te svoj rodbini. Istaknuo je da se pokojna Ana, nakon progonstva vratila zajedno sa svojim mužem u Garevac te posljednje godine provela u svojoj župi. Zanimljivo je da je preminula upravo na spomendan Marije Majke Crkve kojoj je i posvećena župna crkva, a u čijoj sjeni se nalazi i njezina kuća u kojoj je živjela do svoje smrti.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić kazao je da svaki sprovod s jedne strane predstavlja posebni ispit savjesti jer čovjek ne može gledati lijes, a da ne pomisli i na svoj život i na onaj trenutak kada valja zakoračiti iz ove vremenitosti u vječnost, a s druge strane je i propovijed živima koji još hode. Rekavši kako se prigodom sprovoda obično s radošću ljudi sjećaju svega onog čime ih je pokojna osoba zadužila, potaknuo je nazočne da te trenutke čuvaju od zaborava jer su svi koji su na ovoj zemlji živjeli svojim životom izgarali za druge.

Kazavši da u ovozemaljskom životu nosimo brojna pitanja na koja nemamo odgovor, podsjetio je da ćemo svi jednog dana zakoračiti pred lice Božje gdje će sve te nejasnoće biti razjašnjene, ali gdje nećemo moći ponijeti ništa ovozemaljsko osim onoga kako smo taj život proživjeli – u vjeri, plemenitosti, ljubavi, spremnosti na žrtvu...

„Ta poruka, da zapravo sjeme mora istrunuti da bi plod donijeli, to je priroda. I u biti, naš život je jedno trajno izgaranje da bi se mogli darovati. A onda, na kraju životu, ostaje baš to pitanje – jeste li me prepoznali? Upravo to Isus pita. Jeste li me prepoznali kad ste hodili ovom zemljom, kad sam vas trebao, kad ste trebali pokazati ljubav, milosrđe, razumijevanje, prihvaćanje, praštanje“, istaknuo je kardinal Vinko.

Ukazavši na važnost da, osobito kod sprovoda, postanemo svjesni da je Isus ušao u naš život i da smo po krštenju itekako s njime povezani, podsjetio je na Isusove riječi iz Evanđelja po Ivanu: „Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni.“ Naglasio je da nas Božanska hrana koju primamo, Isusovo tijelo i riječ, oblikuju da budemo što sličniji Kristu kako bismo mogli izvršiti zapovijed ljubavi i zapovijed služenja.

„Zato danas, upravo kod ovog sprovoda, osjećam potrebu reći, ne samo vama nego i sebi, da budemo svjesniji svojega života koliko god on trajao, bez obzira na godine. Bitnije je kako je trajao, kakav je sadržaj bio, s kakvom smo vrijednošću ispunili te dane koje hodimo ovom zemljom kako bi onaj trenutak istinski bio bogat, kad pođemo pred lice Božje. Vjerujem da o tome ne razmišljamo puno, ali dobro je od vremena do vremena postaviti to pitanje: 'A kako će to izgledati kad se ovakav kakav jesam pojavim pred njegovim licem, pred njegovim očima?' Kako ona jedna šansona, pjesma kaže 'kad se budemo gledali oči u oči', tada nećemo moći ništa ni sakrivati niti uljepšavati, nego biti onakvi kakvi jesmo...“, posvijestio je kardinal Puljić.

Podsjetio je da nam zakoračiti u vječnost upravo pomaže vjera u uskrsnuće mrtvih i vjera u Uskrslog Krista koji nam je zajamčio da nas neće odbaciti. „Zato i danas preporučujemo dušu pokojne Ane u njegove ruke, u njegovu ljubav, njegovo milosrđe, u vječnu svjetlost, a ujedno i sami obnavljamo upravo tu vjeru u uskrsnuće mrtvih i život vječnih, jer da nije te vjere, ne bi imalo smisla s poštovanjem tijelo pokapati. Upravo ta vjera nama govori da tijelo s poštovanjem treba pokopati jer ono čeka u grobu uskrsnuće mrtvih i zato dolazimo na grob – ne radi tog tijela, nego radi te osobe koja je sada odvojena od tijela – duša pred licem Božjim, tijelo je tu. Ali još više, to nama pomaže da se sjetimo na ovoj zemlji, kao putnici, da valja se spremiti kad dođe taj čas, da zakoračimo u vječnost. Pa evo, Gospodine, ti koji si umro za nas i uskrsnuo za nas, pokojne zagrli, a nas ohrabri da tvojim stopama idemo!“, kazao je na kraju propovijedi kardinal Puljić

Na kraju mise obratio se i sin pokojne Ane. „Ako ljubav ima jedno ime, onda ono glasi – majka! Draga mama, u ime nas četvero djece, Josipa, Mate, Mande i mene, hvala ti za dar života. Hvala ti za sve dobro koje su tvoje vrijedne ruke učinile . Hvala ti za korake koje su tvoje noge prešle na uskim i vrlo čestim trnovitim putovima života. Život te, što uistinu možemo reći za mnoge naše majke, štedio nije. Hvala ti za blagost, velikodušnost i optimizam kojima su tvoje oči zračile. Hvala ti za strpljivost s kojom su tvoje uši znale slušati dobre, a prečuti grube riječi. Hvala ti za tople riječi koje su potekle iz tvojih usta. Hvala ti za dar vjere, nade i ljubavi koji si duboko utisnula u naša srca. Hvala ti za tvoju skromnost, jednostavnost i poniznost. Hvala ti za tvoju čestitost, vjernost i ustrajnost u dobru. Hvala ti što si svojim životom i djelom posvjedočila što znači lik majke: koji je oličenje dobrote i ljubavi. I, na kraju, hvala ti što si imala hrabrosti, zajedno s pokojnim tatom vratiti se na svoje ognjište i tu, u svojoj kući proživjeti zadnjih 15 godina svoga života. Premda smo žalosni što te više nema među nama, ponosni smo na tebe: vjera nas uči da ovaj rastanak nije trajan već privremen, a tvoj osmijeh i životnu radost nosit ćemo zauvijek u našim srcima sve do ponovnog susreta u vječnosti. Draga mama, počivaj u miru Božjemu! Pokoj vječni, daruj joj Gospodine!“, rekao je vlč. Marko.

KT