Bijelo Polje kod Mostara

Sprovod s. Slavice Filipović


Zemni ostatci s. Slavice Filipović pokopani su, 13. ožujka, u sestarskom groblju Gruban u Bijelom Polju kod Mostara. Misu zadušnicu u samostanskoj kapeli u Mostaru u Franjevačkoj 88, i sprovodne obrede predvodio je fra Ante Marić, uz koncelebraciju 23 svećenika.

Na sprovodu je nazočio veliki broj sestara Provincije, obitelj s. Slavice, rodbine, članova crkvenih zborova koje je vodila pokojnica te mnoštvo prijatelja i poznanika.

Od s. Slavice se svojim govorom oprostila provincijska predstojnica Školskih sestara franjevki Krista Kralja Provincije Svete Obitelji u Hercegovini s. M. Zdenka Kozina.

"Iako s. Slavicu pamtim od moga prvoga dana u samostanu ipak sam je istinski upoznala u godinama s kraja njezinog života, kada se ozbiljnije razboljela. Ataxia koja joj je dijagnosticirana krajem 2015. bijaše teški križ koji joj je donio bezbrojne kušnje. Doista je iskusila brojne muke: od gubitka ravnoteže i nestabilnosti pri hodu do poteškoća u govoru i pjevanju kojemu je posvetila sve svoje godine apostolata", rekla je provincijalna predstojnica pročitavši potom pokojničin životopis.

"Čestim sakramentom pomirenja njezina se osjetljiva, plaha i istančana duša oslobađala straha, vraćala se unutarnjem spokoju i sigurnosti da je Bog prisutan i da neće nikada ispasti iz Njegovih milosrdnih ruku. U svom laganom umiranju s. Slavica je svojim sluhom manje osluškivala glasove ovoga svijeta, a više tonove nebeske domovine", ustvrdila je s. M. Zdenka i naglasila: "Ti si Božjim pozivom oslobođena ovoga svijeta a mi, unatoč osjećaju nedovršenosti Tvoga života i nedorečenoj ovozemnosti, vjerujemo i znamo da Te nismo izgubili. Jer si učinila sve što si mogla da navijestiš Krista raspetog i uskrslog, svjedočeći Njegovu ljubav kojoj si povjerovala(...) Hvala svima koji su te posjećivali zadnjih godina Tvoga bolnoga života, čime su pokazali da si, kao redovnica i franjevka, ostavila traga i u njihovim životima. Neka tvoj svijetli primjer bude poticaj mnogim djevojkama da pođu za Isusom živeći karizmu naše Družbe i prenoseći je budućim naraštajima."

S. M. Zdenka izrazila je zahvalnost i roditeljima Ivanu i Mariji što su roditeljskom brigom i pažnjom prihvatili njezin život i što je jobovskom spremnošću vraćaju Bogu koji vam ju je prije 51 godinu darovao.

"U ime svih sestara i ovdje nazočnih, izražavam ljudsku i kršćansku blizinu vama i ostalima iz Slavine obitelji: sestrama Ivanki i Katici, braći Željku, Draganu i Berislavu s njihovim obiteljima, svoj rodbini i prijateljima. Hvala što ste je svakodnevno nazivali, posjećivali i pratili molitvama na njezinom križnom putu. Hvala svim sestrama, posebno na bolesničkom odjelu i kućnoj predstojnici s. Petri Bagarić na brizi, strpljivosti i iskrenoj sestrinskoj ljubavi kojom su skrbile za našu s. Slavicu", rekla je na kraju s. M. Zdenka.

Sestra Slavica Filipović rođena je na blagdan Sv. arkanđela, 29. rujna 1968., u kršćanskoj obitelji, kao šesto i najmlađe dijete, oca  Ivana i majke Marije rođ. Jurić u Konjicu. U rodnoj je župi primila i svete sakramente, krštenja, pričesti i krizme te, u razdoblju od 1975. do 1987., završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Kako sama svjedoči u svom životopisu, već po završetku osnovne škole osjetila je da ju Gospodin zove da ostavi svijet i pođe za Njim. Na njezina razmišljanja, pored temeljitog vjerskog odgoja u obitelji, utjecalo je upoznavanje Sv. Franje sudjelovanjem u vjeronaučnoj olimpijadi o 800-oj obljetnice njegova rođenja.

Tijekom srednje škole povezala se sa sestrama i povremeno dolazila u Bijelo Polje kako bi sudjelovala u molitvenim seminarima za mlade te bolje upoznala život sestara i provjerila svoju nakanu. U konačnoj odluci za odlazak u samostan ne može se zanemariti primjer njezinog ujaka Karla fra Rude Jurića, franjevačkog bogoslova koji je, s ostalom širokobriješkom braćom, radije podnio žrtvu vlastita života, nego iznevjerio Boga, Crkvu i Domovinu.

Kad je napunila 19 godina, 6. srpnja 1987., primljena je među kandidatice u Bijelome Polju. Na blagdan sv. Josipa godine 1989. stupila je u novicijat a godinu dana kasnije (19. ožujka 1990.) položila i prve redovničke zavjete. Doživotne zavjete dala je na svetkovinu Sv. Klare u Međugorju, 11. kolovoza 1995., te se tako odlučila cijeloga života živjeti poslušno, siromašno i čisto služeći Bogu i Crkvi u našoj redovničkoj obitelji. Predratne šk. godine 1991./1992. djelovala je pri franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu.

Obdarena smislom za glazbu pohađa Institut za crkvenu glazbu u Zagrebu, gdje je i diplomirala na 1997.. Po završetku studija s. Slavici je Provincijska uprava na jednu godinu povjerila službu u HKM u Zürichu, a 1999. odlazi na poslijediplomski studij sakralne glazbe u Rimu. Poslije istraživačkog rada i stjecanja dodatnih glazbenih kompetencija vraća se 2003. u Domovinu i svoj životni crescendo dosiže upravo u Mostaru, djelujući punih 11 godina pri franjevačkom samostanu i župi sv. Petra i Pavla, kao voditeljica crkvenih zborova i vjeroučiteljica. Uz redovite dužnosti, predavala je glazbu na Fakultetu prirodoslovno matematičkih i odgojnih znanosti mostarskog sveučilišta te obavljala jedno vrijeme i službu kućne predstojnice (2006.-2012.). Godine 2014. određena je voditeljicu zbora i sakristanku pri franjevačkoj župi i samostanu na Humcu, gdje su se pojavile ozbiljnije zdravstvene poteškoće koje su je sputavale u redovitom životu i radu.

 Zbog liječenja boravila je najprije u Zagrebu, potom je kraće vrijeme provela odmarajući u zajednici sestara u Konjicu, da bi se u ljeto 2016. vratila u Mostar, u Franjevačku 88 gdje je i preminula.

KT