Uz geslo Neopozivi su dari Božji! (Rim 11,29) vlč. Čutura svoju je srebrenu misu predvodio u zajedništvu s 20-ak svećenika.

Propovjednik i kum jubilarne mise bio je župnik susjedne župe u Gornjim Močilima-Sijekovcu vlč. Ivan Tolj.

Slabost ili svrha
Citirajući jednu svetu redovnicu vlč. Tolj u homiliji je pozvao nazočne da promišljaju služe li svojim slabostima ili svojoj svrsi. Podsjetio je tko je i kakav treba biti svećenik.

„Svećenik je kao i svaki drugi čovjek, čovjek je sa slabostima. Svrha svećenika je svjedočiti Kristovu Radosnu vijest. Iz te svrhe mi svećenici živimo i ona nas definira. Dobar svećenik živi i surađuje s Bogom. Tko s Bogom živi gradi živu Crkvu u temeljima. Dobar svećenik je krotka i ponizna srca. On može kontrolirati svoju energiju i upotrijebiti ju za opće dobro. Svu svoju snagu podređuje Bogu. Dobar svećenik je svjestan da je slab, ali zna kako se uvijek treba ustajati. Uz pomoć Gospodina s kojim surađujemo i kojega slijedimo svaki svećenik, svaki kršćanin može puno toga postići, zadobiti hrabrost, odlučiti i za ono nemoguće…“, rekao je uz ostalo vlč. Tolj.

Vjera koja održava nadu
Čestitajući ovaj važan jubilej slavljeniku je poručio: „Dragi Antonio, ostani krotak i ponizan, jer samo ćeš tako posvjedočiti svijetu Boga života, i samo ćeš tako naći opravdanje za svoju egzistenciju i boravak u ovom pustom kraju Bosanske Posavine. Živimo u ovome ranjenom kraju da bismo vratili u njega život, omogućili da ovdje opstane Katolička Crkva, naš narod i njegova kultura. Zato ti, dragi Antonio, hvala, hvala uime svih nas svećenika što si ovdje. Ako igdje, ovdje treba vjere da bi se zadržalo nadu. Ako igdje, ovdje treba i hrabrosti da bi se sanjalo nemoguće. Ako igdje, ovdje treba molitve i uzdanja u Boga kako bi se moglo ovdje biti svećenikom. Molimo danas Gospodina da nam dadne moć razlučivanje služiti svojoj svrsi, a ne slabostima, da nam dadne čisto srce u kojem će se On moći nastaviti kako bili radosni, krotka i ponizna srca“, zaključio je propovjednik Tolj.

Navješćivati Evanđelje radošću života
Ocrtavajući život i djelo srebrnomisnika Čuture plehanski gvardijan fra Ivan Nujić – moderator slavlja – podsjetio je kako je rođen 14. lipnja 1973. u Zenici od oca Ljube (preminuo 2000.) i majke Katice rođ. Smoljan, a kršten 4. srpnja iste godine u crkvi Sv. Ilije proroka. Osnovnu i srednju tehničku školu završio je u rodnom gradu s odličnim uspjehom. Studij religijske pedagogije i katehetike završio je u Mostaru i kao najbolji student dobio dekanovu nagradu. Godinu je dana radio kao profesor u mostarskoj školi Tin Ujević i tu stekao pedagošku praksu. Studij filozofije i teologije završio je na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji također s izvrsnim uspjehom te je proglašen studentom godine te ga je za najbolje ocjene nagradio fakultet. Po rukama vrhbosanskog nadbiskupa metropolita Vinka kard. Puljića u sarajevskoj prvostolnici za đakona je zaređen 2000. a za svećenika 2001. Prvu svećeničku službu obavljao je godinu dana kao župni vikar u sarajevskoj katedrali Srca Isusova, potom tri godine u župi Srca Isusova u Rami – Prozoru. Poslijediplomski znanstveni studij iz dogmatske teologije završio je 2008. također s izvrsnim uspjehom i visokim prosjekom ocjena na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu s temom: Mariološke teme dr. Rudolfa Brajičića i stekao diplomu magistra teoloških znanosti.
Sedam je godina bio u službi u Gospićko-senjskoj biskupiji i to kao dekan Slunjskog dekanata i na župi Sv. Nikole biskupa u Cvitoviću i Sv. Juraja mučenika u Lađevcu u Slunju. Kao pedagog i svećenik predavač je na brojnim tečajevima priprave za sakrament kršćanskog braka. Voditelj je psiholoških radionica ljudima koji su u potrebi. Zadnjih 10 godina župnik je u Bosanskoj Posavini u župama; Bosanski Brod šest godina, Kolibe deset godina i Brusnici četiri godine. Također, povremeni je predavač mariologije i ekleziologije na Teološkom fakultetu na Jordanovcu u Zagrebu, te student treće – završne godine doktorskog studija na Filozofskom Fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu na temu komparativne teologije i ekumenizma.
Gvardijan Nujić pročitao je i čestitku dr. vlč. Maria Bernadića dekana KBF-a u Sarajevu koji je uz ostalo za slavljenika ustvrdio kako je kao svećenik sačuvao vedrinu, pozitivnu energiju i smisao na humor koji su mnogima olakšali dane i pokazali kako se Evanđelje može navijestiti ne samo riječima i propovijedanjem, nego i radošću života.

Vratili nadu u život
Na kraju je slavljenik Čutura zahvalio svima koji su sudjelovali na njegovom jubilarnom slavlju: svećenicima, redovnicama, majci Katici, rodbini, prijateljima, župljanima, vjernicima iz župa u kojima je djelovao, a koji su na to slavlje došli iz raznih mjesta Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije te predstavnicima društveno političkih vlasti. Bilo ih je ukupno 500-tinjak.
Ustvrdio je kako su uveličali ne samo to slavlje, nego svojom nazočnošću vratili nadu u život u tom pustom kraju Bosanske Posavine.
„Mi smo svećenici pozvani biti za narod i s narodom. U ovom pustom kraju Bosanske Posavine mi smo svećenici kao svjetionici u moru. Svijetlimo i ljudi se oko nas okupljaju. Kada bi se ta svjetla ugasila, svećenici otišli, i ovo bi malo naroda, koje je ostalo, otišlo. Iako nam je kao ljudima teško mi smo tu da im dajemo vjeru i nadu kako će ovaj kraj poput ptice Feniks ponovo poletjeti“, poručio je na kraju slavljenik.
Slavlje su svojim pjevanjem uveličali mladi iz Vrpolja i Vinkovaca, a nastavljeno je nakon mise zajedničkim ručkom uz tamburaše Kvertus. Tom su se prigodom obratili neki od predstavnika Crkve i društveno-političkih vlasti, kako i neki od domaćih župljana te kumovi na mladoj misi vlč. Čuture bračni par Ante i Iva Jukić.

Brankica Lukačević/ J.P., KT