Stadlerovo u srpnju


U sarajevskoj prvostolnici 8. srpnja obilježen je dan spomena na slugu Božjega Josipa Stadlera, uz sudjelovanje sestara Služavki Maloga Isusa iz Sarajeva i hodočasnika iz župe Imena Marijina iz Gromiljaka predvođenih s. M. Jelenom Jovanović.

Euharistijskom slavlju prethodila je molitva krunice uz prigodna razmatranja koju su animirale sestre Služavke Maloga Isusa, a svetu misu slavio je mons. Pavo Jurišić, postulator kauze za proglašenje blaženim sluge Božjega nadbiskupa Stadlera.

U prigodnoj propovijedi na temelju navještene Riječi potaknuo je okupljene vjernike na pouzdanje u Boga koji je uvijek prisutan u našem životu. Patrijarh Jakov iz Knjige Postanka doživio je susret s Bogom „kad se probudio iz sna na onom tajanstvenom mjestu: 'Zaista se Gospodin nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!'

Oči su mu se otvorile. Mjesto koje je potražio da nasloni glavu, san koji mu je bio podaren, sve je to bilo neočekivano mjesto susreta s Bogom. Od toga susreta Jakov je sigurniji: Bog je sa mnom! On mi daje kruh za jelo, on me odijeva, on mi daje da se živ i zdrav vratim u kuću oca svojega. S tom sigurnošću počinje i djelovati“, kazao je mons. Jurišić. „I susret jedne žene s Božjim Sinom o kojemu nam govori evanđelje postaje životonosan, jer je i ona nakon toga susreta oživjela novom snagom.

Sve je vidjela što se događa, sve je čula što je govorio, sve je vidjela što je učinio. I njoj je patnja otežavala život, ali joj je dušu pročistila. Zato su se oči otvorile, pamet razbistrila, vjera oživjela: 'Dotaknem li se samo njegove haljine, bit će mi dobro.' U pravi čas! Isus progovara: 'Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila'. Žena bi spašena od toga časa. Božja čudesa nisu nikakva senzacija.

Ona traže obraćenje srca, ona traže vjeru“, istaknuo je mons. Jurišić. „Danas nas razne informacije sustižu sa svih krajeva svijeta... Imamo u rukama mogućnost kontrole, promijeniti postaju ili kanal, ali što god okreneš – laž, krv, seks, besmislena polemika, talk show, svađa, tuča, ekplozija, smrt... A nama od svega ostaje ništa, samo gorak okus od izlijeva grubih riječi. I velika praznina prije spavanja.

Ali ipak, molitva na usnama: 'Mirnu noć i sretan svršetak udijelio nam svemogući Gospodin!' Prije toga ispit savijesti: 'Bože, oprosti mi grijehe i daruj mi duši mir!'“, kazao je mons. Jurišić, podsjetivši okupljene na riječi sluge Božjega nadbiskupa Stradlera: „Tko prima od Boga taj duševni mir? Ne prima ga nitko tako sigurno kao onaj koji se u svemu podvrgava Božjoj volji. A zašto to? Prvi je razlog evo ovaj: Bog ponajviše hoće upravo ono, što kršćanin hoće koji život svoj ravna po Božjoj volji.

To je božanska dobrota koja se ne dâ nadvladati u darežljivosti prema ljudima. To je vrsta uzvratne naplate, što Bog čovjeku nekim načinom natrag daje ono što je njemu dao čovjek. Čovjek svoju volju prikazuje Bogu kao žrtvu, i ne radi ništa, osim onoga što Bog želi; a Bog kao na uzdarje daje čovjeku svoju volju i čini sve što čovjek želi. Prema tomu govori prorok (Ps 144,19): 'Gospodin ispunja želje štovatelja svojih, sluša njihove vapaje i spasava' (usp. Ps 145,19)“.

„Mnogi ljudi oduvijek traže čudesa kao potvrdu onoga što vjeruju“, nastavio je mons Jurišić. „Tako je i u naše vrijeme. A možda je trebalo samo otvoriti oči, probuditi se i shvatiti: Zaista je Bog na ovom mjestu. On je sa mnom. Koliko bi puta bilo korisno i meni da mi mrena padne s očiju i da mi se otvore vidici, pa da odvažno mogu izjaviti: Bog je u središtu moga života, a ja to nisam znao.

A nakon toga s onom istom sigurnošću kao patrijarh Jakov nastaviti svojim putem, ići dalje, uz Božju pomoć, jer znam da me on vodi: 'Hrabro sine, hrabro kćeri, samo vjeruj!'“

Po završetku popričesne molitve, svi su se okupili oko groba sluge Božjega Stadlera pod vodstvom mons. Jurišića te uz prigodne molitve  izmolili i molitvu za proglašenje blaženim nadbiskupa Stadlera.

S. Jelena Jovanović/KT