Predsjedao je nadbiskup metropolita vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, predsjednik BK-a, a sudjelovala su i ostala tri člana Biskupske konferencije, kao i predsjednik KVRPP-a fra Jozo Marinčić i 13 njezinih članova i članica, među kojima jedan provincijal, četiri provincijalne glavarice i jedan vikar provincije. Svojim molitvama susret su pratile članice klauzurnih zajednica sestara Bezgrješne Kraljice Karmela u Sarajevu i Samostana Sv. Klare u Brestovskom.

Susret s članovima KVRPP-a
Sudionicima susreta su voditelj i zamjenik Đakonske pastoralne godine mons. Pavo Jurišić i fra Miro Relota prije početka kratko predstavili đakone iz cijele BiH koji ovih dana obilaze razne crkvene institucije.

Pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren održao je izlaganje na temu Mjesto i uloga redovništva u sinodalnom hodu u Crkvi. Podsjetivši da će u Rimu u listopadu 2023. biti održana redovita skupština Opće biskupske sinode o sinodalnosti Crkve, pojasnio je kako grčka riječ sin-hodos znači zajednički put na kojem ostvaruju svoju krsnu pripadnost Isusu Kristu i poslanje u jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi. Rekao je kako se sinodalnost poglavito ostvaruje u okupljanjima na euharistijska slavlja i očituje po uspostavljenim tijelima među kojima po župnim i ekonomskim vijećima, pastoralnim povjerenstvima, udrugama organiziranih vjernika, pokretima, molitvenim zajednicama, mladima itd. Istaknuo je kako je Crkva na zemlji trajno na putu prema eshatonu i da ju trebaju prihvatiti kao sakrament Sina Božjega u svijetu. Podsjetio je kako spomenuta Sinoda o sinodalnosti Crkve ima glavnu svrhu probuditi osjećaj zajedništva, oživjeti sudjelovanje svih, učiniti sve protagonistima i nastojati donijeti poruku Radosne vijesti do nakraj zemlje.

Govoreći o doprinosu redovnika i redovnica, kazao je kako se posvećeni život rađa u Crkvi, raste i može dati evanđeoske plodove samo u toj živoj zajednici vjernog Božjeg naroda kroz radikalno nasljedovanje Isusa Krista u obliku zavjeta poslušnosti, siromaštva i čistoće obogaćujući brojnim karizmama crkvenu duhovnu baštinu.

Tijekom rasprave koja je uslijedila, kako javlja KTA, biskupi i članovi KVRPP-a govorili su o sinodalnom putu na razini biskupija i uključivanju redovničkih zajednica u isti. Ukazano je na opasnost shvaćanja sinodalnog hoda kao parlamentarizma te kako se pojedine mjesne Crkve ne bi zatvorile u socijalna i ovosvjetovna pitanja umjesto da taj hod bude uspinjanje prema Isusu Kristu koji je Put, Istina i Život. Iznesena su i konkretna iskustva sinodalnog hoda biskupijskih zajednica u koji su se uključili svećenici, redovnici, redovnice, vjeroučitelji i vjeroučiteljice i drugi članovi Božjega naroda.

Sudionici su također saslušali osvrt na tijek prošloga susreta održanog, 21. travnja 2021. na istom mjestu pod predsjedanjem Vinka kard. Puljića, sada nadbiskupa u miru.

Susret s provincijalima
Istog dana, upriličen je i 13. susret biskupa BK-a BiH s franjevačkim provincijalima, kojemu je također predsjedao nadbiskup Vukšić, a sudjelovali su: biskup banjolučki mons. Franjo Komarica, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić, pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren, provincijal Franjevačke provincije Svetog Križa Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić i vikar Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije fra Miro Šego.

Uvodno izlaganje naslovljeno Župa i župni pastoral između ostvarivanja vlastite karizme i općeg evangelizacijskog poslanja održao je biskup Palić. Podsjetio je na razvoj župe kroz povijest od prve kršćanske zajednice do novijeg doba. Spomenuo je kako Zakonik kanonskoga prava definira župu kao „određenu zajednicu vjernika“, odnosno dio partikularne Crkve za koju je pastirska briga povjerena župniku kao vlastitom pastiru pod vlašću dijecezanskoga biskupa. Nakon što se osvrnuo na različite slike župe, koja još uvijek sporo postaje slika Crkve koja služi, iznio je pojedine naglaske iz dokumenta Kongregacije za kler objavljenog 29. lipnja 2020. pod nazivom Pastoralno obraćenje – župne zajednice u službi evangelizacijskog poslanja Crkve.

Zaključio je kako bi, u skladu sa spomenutim dokumentom, u župi trebalo biti: manje „sakramentalizacije“, a više evangelizacije; manje aktivnosti, a više ponuda; manje svećenika, a više angažiranosti laika u njihovu poslanju; manje pastoralnih jedinica, a više uključenosti obitelji; manje izvanrednih organiziranih događaja, a više temeljne formacije.

U raspravi je potom ukazano na potrebu uspostavljanja dijagnoze i „preslagivanja“ pastoralne prakse u župnim zajednicama u BiH imajući u vidu da je tradicija sastavni dio katoličkog identiteta. Ukazano je na potrebu da svi svećenici, dijecezanski i redovnički, pastoralno djeluju na župama kao jedan prezbiterij određene biskupijske zajednice. Također, razgovaralo se o potrebi skladnog uključivanja raznih stvarnosti na razini pojedinih pokreta i molitvenih skupina u životu mjesne Crkve. Dotaknuto je i pitanje konvencija o povjeravanju župa kako to predviđa ZKP. Iznesena su i pojedina iskustva vrlo aktivnog uključivanja laika u sinodalni hod pojedine biskupije te potrebu njihova još većeg angažmana u župnim zajednicama. Razgovaralo se, među ostalim, i o načinima pastoralne brige za vjernike u prognaničkim župama u kojima živi mali broj katolika.

Sudionici su se osvrnuli i na XII. susret održan 21. travnja 2021., na kojem su upoznati s tijekom Đakonske pastoralne godine koja je prvi put organizirana na razini cijele Crkve u BiH. Konstatiralo se kako je njezina provedba naišla na vrlo lijep odjek i dane su potrebne smjernice voditeljima, javlja KTA.

J.P., KT