Svečano proslavljena Nedjelja muke Gospodnje u mostarskoj katedrali


Na Nedjelju Muke Gospodnje – Cvjetnicu, 29. ožujka, biskup mostarsko-duvanjski mons. Petar Palić preslavio je euharistiju u stolnici Marije Majke Crkve u Mostaru.

Uvodni obredi na spomen Gospodnjega ulaska u Jeruzalem započeli su na Gospinu trgu ispred katedrale blagoslovom puka i maslinovih grančica, javlja kta. Uslijedila je svečana procesija i euharistijsko slavlje s pjevanjem Muke Gospodnje. U koncelebraciji su sudjelovali: generalni vikar hercegovačkih biskupija don Nikola Menalo, katedrali župnik don Josip Galić, župni vikar don Gabrijel Pavlović te don Zvonimir Rezo, svećenik na poslijediplomskome studiju u Rimu. Muku Gospodnju po Mateju, uz biskupa Petra, pjevao je župni vikar don Gabrijel i Mješoviti katedralni zbor Marija pod ravnanjem mo don Dragana Filipovića.

U homiliji biskup Palić je istaknuo snažan emotivni i duhovni kontrast današnje liturgije, podsjetivši vjernike kako su proslavu započeli radosnim mahanjem grančicama i pjesmom „Hosana“, da bi ubrzo zatim slušali potresni izvještaj o Muci. Naglasio je kako vjernike Crkva svake godine stavlja u tu neugodnu napetost da bi se suočili s istinom o prevrtljivosti ljudskoga srca. Posvijestio je da dok su ljudska srca često nestalna pod pritiskom mase ili straha, Kristovo srce ostaje potpuno postojano, odgovarajući na ljudsku nestabilnost isključivo spasenjskom ljubavlju.

Analizirajući Matejevo evanđelje kao zrcalo čovjekove ranjene naravi, biskup se osvrnuo na likove apostola Jude i Petra. Primijetio je da su obojica pala, ali da ključna razlika nije bila u težini grijeha, nego u onome što je uslijedilo nakon pada – Juda je potonuo u očaj, dok je Petar dopustio Božjem pogledu da ga ponovno podigne. Pozvao je okupljene na iskreno samoispitivanje o tome koliko često i sami preuzimaju ulogu prevrtljive svjetine, slaveći Boga u crkvi, a niječući Ga na radnom mjestu ili u svakodnevnom životu kada vjera postane nepopularna.

Citirajući Svetog Augustina, pojasnio je kako Krist nije postao kralj da bi vladao vojskama ili ubirao poreze, nego da bi upravljao dušama i priveo ih u kraljevstvo nebesko.

Na kraju je biskup pozvao vjernike da ne dopuste da sveti dani prođu kao običan tjedan, nego da svoje „padove“ donesu u sakramentu ispovijedi, vjerujući kako nijedan grijeh nije veći od milosrđa s Križa. Zaključio je molitvom da sve euharistija učini sličnijima Kristu, kako bi Mu mogli klicati „Hosana“ ne samo usnama, nego i cijelim životom.

Ž.I., KT