Sarajevo

Teološka tribina „Strateško znanje: Što danas uistinu znamo i što bismo trebali znati?“


Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu (KBF) u Sarajevu održana je 4. veljače teološka tribina „Strateško znanje: Što danas uistinu znamo i što bismo trebali znati?“

Foto: KTA

Foto: KTA

Izlagači su bili Igor Kožemljakin iz Jevrejske zajednice u BiH te doc. dr. Pavle Mijović s KBF-a u Sarajevu. Uvodničar i moderator programa je bio vlč. dr. Mario Bernadić. Inače, ova tribina je održana u sklopu godišnjeg programa Vjera u suvremenom društvu, javlja KTA.

U uvodu se vlč. Bernadić osvrnuo na problem informacijske prezasićenosti današnjice koja se ne pokazuje samo kao subjektivni, već i kao objektivni problem. Naveo je kako je, prema podacima UNESCO-a za 2013., na svijetu objavljeno čak 2.210.000 različitih knjiških naslova, od čega pojedinačno najviše u Kini (440 000).

„S druge strane, glede interneta danas nailazimo na još frapantnije podatke. Na primjer, 1991. na svijetu je postojala tek jedna registrirana web stranica dok ih je danas nešto manje od dvije milijarde, pri čemu se svake sekunde diljem interneta aktiviraju dvije nove web stranice“, naveo je prof. Bernadić.

Radi se, dodao je, o nepreglednom mnoštvu pouzdanih, ali i nepouzdanih informacija, pri čemu aktualna istraživanja pokazuju kako većina korisnika ne razumije ni najosnovnije principe funkcioniranja interneta, kao i to da nisu u stanju razlikovati opskurne od pouzdanih web stranica.
 

„Čini se kako danas većina ljudi najradije čita ono što je u skladu s njihovim postojećim stavovima i uvjerenjima. Čak ako i uspijemo riješiti problem pouzdanosti informacija, ostaje teško pitanje njihove korisnosti za naš život. Naime, mediji su vrlo često sposobni uvući nas u priče i teme koje ćemo osjetiti kao svoje, premda to nisu. Stoga se moguće u tom smislu kao vrlo koristan alat i filter i dalje pokazuju ona tri prastara Sokratova pitanja Jesi li to što mi želiš reći vidio svojim očima?, Je li to nešto dobro? i Hoću li imati kakve koristi od toga ako čujem?“, naveo je vlč. Mario.

Kao dodatni problem istaknuo je kako bismo danas mogli istaknuti i svojevrsnu rascjepkanost kao i međusobnu suprotstavljenost različitih znanja. „Možda kao nikad prije osjeća se potreba za jedinstvenom i uređenom vizijom znanja, koju je i sveti papa Ivan Pavao II. označio jednim od kršćanskih prioriteta trećeg tisućljeća“, rekao je vlč. Bernadić.

Kožemljakin je održao izlaganje o bezvremenoj mudrosti hebrejskih tekstova. Tisućljetna hebrejska mudrosna tradicija je po sebi vrlo obimna. U tom smislu i mnogi Hebreji smatraju da je Talmud jedna knjiga, a zapravo je Talmud zbirka velika otprilike koliko i Enciklopedija Britannica. „Za hebrejsku mudrosnu tradiciju će se zlosretno babilonsko sužanjstvo donekle pokazati i kao sretan događaj, ukoliko je ono značio jačanje sinagoge i nastanak rabinskih akademija. Naime, od tog vremena će ono znanje koje je do tada bilo dostupno samo svećenicima postati dostupno i širim masama“, kazao je Kožemljakin te nadalje govorio o Pardesu – hermeneutičkom modelu tumačenja kojega čine četiri koraka: Pešat – upućuje na doslovni smisao teksta; Remez – misli se na metaforički/alegorijski smisao; Deraš, od hebr. lidroš – istraživati; misli se najčešće na moralni, homiletički smisao; Sod – znači otkrivanje skrivenog, mističkog smisla u Kabali.

„Ovo je trebalo značiti da hebrejski tekstovi sadrže više slojeva značenja, te da su im različite skupine pristupale u skladu sa svojim mogućnostima i znanjima. Naravno, najpristupačnija i samim tim najraširenija razina pri tome je bila ona prva razina doslovnog smisla teksta“, naveo je predavač koji je potom govorio o četiri vrste ljudi (sinova) prema Tori: mudar, zao, naivan i jedan što ne zna da pita.

Predavanje Društvo (ne)znanja? za temu je imalo problematiku znanja u suvremenom društvu. Izlagač, dr. Mijović se vodio teoretskim okvirom dva filozofa, Konrada Paula Liessmanna te Theodora Adorna. Istaknuto je kako je, iako je suvremeno društvo izloženo enormnoj količini informacija, ipak se u određenoj mjeri može govoriti o društvu neznanja ili o generalnoj poluobrazovanosti. Navedeno postaje problematično budući da otežava smislenu komunikaciju između raznih društvenih aktera kao i uljuđeni znanstveni dijalog. Istaknuta je potreba za kritičkom autorefleksijom i znanstvenom radoznalošću, kao pretpostavkama u izgradnju društva znanja.

Nakon izlaganja je uslijedila kratka, ali plodna rasprava kojoj se pridružio i događaju nazočni vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić. On je iz vlastitog iskustva istaknuo dva momenta za koje smatra da su danas osobito problematični s obzirom na obrazovanje, kao i njegov utjecaj na međuljudsku komunikaciju. Naime, izgledno je da obrazovanje stvara specifične komunikacijske zajednice koje su unutar sebe poprilično kompaktne, ali ne toliko i prema vani. Recimo, prosječni vjernik teško razumije jednog učenog teologa, kao što i prosječni čovjek teško razumije učenog liječnika. Drugi problem bi se odnosio na svojevrsnu dominaciju informacija u suvremenom obrazovanju. Škole, takoreći, zatrpavaju djecu informacijama, ali se čini da ih pri tome ne uče dovoljno razmišljati. Kardinal Puljić je rekao da pri tome osobito misli na ono razmišljanje pod vidikom „uzrok-posljedica“. Tek sa svladavanjem ovog umijeća i ono usvajanje najrazličitijih informacija može dobiti pravi smisao i vrijednost.

Slijedeća teološka tribina na Katoličkom bogoslovnom fakultetu je planirana za 4. ožujak.

KT