Trostruko slavlje u župi Poljaci


U župi Gospe Snježne u Poljacima, kod Brčkog, u srijedu, 5. kolovoza, proslavljen je patron, obilježeno stoljeće postojanja ove vjerničke zajednice te je tamošnji župnik mons. Mato Janjić obilježio svoj svećenički zlatni jubilej.

Uvod i službu čitanja misnoga slavlja predslavio je vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić, dok je euharistijsku službu predvodio zlatomisnik Janjić. U koncelebraciji su bili biskup kotorski u miru mons. Ilija Janjić te 40-ak svećenika među kojima brčanski dekan i župnik župe Rođenja BDM u Ulicama preč. fra Niko Josić.

Koji je smisao župe?

Na početku propovijedi nadbiskup Tomo je zaželio da župa Poljaci nastavi cvasti i rađati Boga u dušama ljudi, a da svećenici, sa cijelom zajednicom, budu sredstva Božjega dolaska i boravka u savjestima vjernika. Posvijestio je kako je Isus rekao kako su blaženiji oni koji Riječ Božju čuvaju i vrše te dodao kako Crkva tu važnu pouku stalno ponavlja, osobito na Gospine blagdane. „Neka to bude osnovna poruka i za nas okupljene na blagdan Blažene Djevice Marije, kada slavimo stoljeće čašćenja Boga u ovoj župi i 50 godina služenja oltaru dragoga Mate“, potaknuo je nadbiskup i istaknuo kako jedna nit povezuje sva tri motiva okupljanja. Djevica Marija je slobodnom voljom pristala da se Bog u njoj nastani, da ga rodi i daruje svijetu. „To troje — da se Bog nastani, da ga se rodi i daruje drugima — jest zlatna nit koja spaja Mariju, svaku župnu zajednicu, svakoga svećenika i svakoga vjernika“, kazao je i dodao kako župna zajednica postoji da se Bog u njoj nastani, da ga rađa u savjestima ljudi i daruje rodu ljudskome.

Progovorio je potom o poslanu svećenika koje se ogleda u prihvaćanju Boga, slavljenje sakramenata i naviještanjem riječi činiti da se On rađa u zajednici i društvu. „Svaki je vjernik pozvan da Bog u njemu nađe mirno obitavalište te da ga u svome zvanju donosi drugima. Zato zahvaljujemo za sto godina ove župe, čestitamo župniku Mati zlatni jubilej te molimo Gospin zagovor“ kazao je mons. Vukšić i izravno se obratio slavljeniku zahvaljujući mu na svakodnevnom služenju Gospodinu: „Stoga, dragi Mato, zajedno s tobom danas zahvaljujemo dragome Bogu što te blagoslovio i počastio da možeš svakodnevno biti u blizini Svetoga i Svetome služiti i svetoga Boga, posredovati braći i sestrama, slaveći ponajprije njegove sakramente navješćujući njegovu riječ, šireći njegov moral. Ponekada i u tvom životu sigurno je bilo u svakom smislu težih trenutaka, ali od svih najzahtjevniji je u mjeri u kojoj svećenik želi to ponizno priznati izlazak za oltar.  Zahtjevno je, draga braćo i sestre stajati na svetom tlu oltara na kojemu se ponizan svećenik osjeća otprilike kao Mojsije na Svetome brdu nedostojan. Neprikladan. Iznimno počašćen, međutim, privilegiran i poslan narodu Božjemu donositi ne samo deset njegovih zapovijedi, nego sve Božje blagoslove posredujući to, naročito na način Isusove ljubavi.“

Zaključujući homiliju zaželio je da Bog blagoslovi sve vjernike koji su ovdje kroz proteklih sto godina slavili Boga, a pokojne primi u Rajsko kraljevstvo. Potaknuo je i na molitvu za sve svećenike koji su tu služili, njih 14 župnika i dvojicu vikara. „Ova je župa dala i deset svećenika te deset časnih sestara, uz mnoštvo podijeljenih sakramenata i sklopljenih brakova, pa danas zahvaljujemo za svu tu obilnu rosu Božjih blagoslova“, kazao je na kraju nadbiskup Tomo.

Pred završetak misnoga slavlja obratio se i zlatomisnik Janjić. U svome govoru zahvalio je dragome Bogu za dar svećeničkog poziva te svima koji su ga pratili ustrajnom molitvom na njegovom životnom putu.

Na misi je sudjelovalo više stotina ljudi, koji su bili ispred vanjskog oltara i u crkvi, a druženje je nastavljeno kod zajedničkog stola.

Tko je slavljenik?

Zlatomisnik mons. Mato Janjić rođen je 14. prosinca 1950. u obitelji Luke i Pavke rođ. Šokić u župi Vidovicama. Osnovnu školu završio je u rodnim Vidovicama, srednju u Subotici. Teološku naobrazbu tekao je u Sarajevu gdje je najprije za đakona zaređen 16. lipnja 1975., a za svećenika 29. lipnja 1976. po rukama mons. Tomislava Jablanovića. Prvu svećeničku službu vršio je kao župni vikar u Brčkom. Nakon toga 1981. povjeravana mu je zadaća osnovati župu Gornja Močila-Sijekovac. Na toj službi ostao je do 2003. kada biva imenovan župnikom župe Sv. Ivana Krstitelja u Travniku, gdje je bio do 2018. kada je došao u Poljake.

Mons. Janjić uložio je velik trud kod mnogih obnova crkava i župnih kuća ali i župnih zajednica u prijeratnom i poslijeratnom vremenu. Vrijedi spomenuti da je za vrijeme službe u Travniku bio dugogodišnji ispovjednik i duhovnik mnogih polaznika travničkog sjemeništa Petar Barbarić. Kroz svećeničko služenje obnašao je službu derventskog i travničkog dekana te je bio član ekonomskog vijeća Vrhbosanske nadbiskupije. Hvale vrijedno je i to da je nakon napunjene kanonske dobi (75 godina) nastavio svoje svećeničko služenje u župi Poljaci.

Crtice iz povijesti župe

Vrijedi još istaknuti kratke crtice iz povijesti stoljetne župe Poljaci. Utemeljena je 20. travnja 1926. odvajanjem određenih naselja od župa Dubrava i Ulica. Prva drvena crkva ove župe bila je napravljena 1926., a druga 1963. te je posvećena iste godine. U posljednjem ratu 1992. crkvu su teško oštetili srpski ekstremisti dok je velik broj župljana protjeran. Trenutna župna crkva podignuta je tijekom 2000. i 2001. Ovoj župi pripada sveukupno osam naselja: Poljaci, Bašče, Blaževac, Četnica, Donja Skakava, Jagodinjak, Krajinovići i Podbare. Danas župa Poljaci, prema zadnjem evidentiranom župnom popisu iz 2025. godine, broji oko 219 vjernika.

M.P., Ž.I., KT