Misno slavlje predvodio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije fra Jozo Grbeš uz koncelebraciju rektora ove samostanske crkve vlč. Darka Endricha, katedralnog župnika, na čijem teritoriju se nalazi crkva na Banjskom Brijegu, mons. Ive Tomaševića te još 11-orice svećenika.

Uvodeći u misno slavlje fra Jozo je kazao kako se kršćani okreću svetim ljudima, među kojima su s. Jula i susestre, u kojima pronalaze primjer svetosti, ali i ustrajnosti i principa zbog kojih se isplati živjeti. „Ja vjerujem da čovjek živi za ono što je duže od života samog“, uvodno je naglasio predvoditelj sv. mise.

U prigodnoj propovijedi fra Jozo je govorio o pet sestara koje pokazuju put, postaju učiteljice te svojim životom bivaju nadahnuće. U svojoj homiliji istaknuo je snagu istine, važnost izbora, što znači biti kršćanin, važnim promjenama te životnim primjerima.

Osvrćući se na svetopisamska čitanja najprije je progovorio o vjernosti. „Današnje sjećanje na časne duše Drinskih mučenica govori nam o toj velikoj dimenziji postojanja: biti vjeran! O kako je kršćanstvo našeg vremena potrebno takvih svjedoka, svjedoka vjernosti, ljudi autentičnih života i principa istine. Da znamo da ljudi koji istinu govore: pate, stradavaju, bivaju napadani pa čak i ubijani. I u naše vrijeme kao da je istina najviše na udaru. Kažite istinu i imat ćete problema! 'Vidite, stvar je u tome da je najjači čovjek na svijetu onaj koji stoji najviše sam. (Henrik Ibsen, Neprijatelj naroda). Kada nam ta stvarnost postane jasna onda razumijemo da je bolje putovati sam u čestitosti, nego s mnogima u kopiranju besmislenosti“, kazao je fra Jozo.

Nadalje je naglasio kako je bolje izabrati smrt, nego život bez principa i vjernosti. „Sloboda je božanska dimenzija. Mi biramo. Mi stalno biramo. Ako izaberemo božansku stranu, a to znači vrijednosti koje su veće od nas, onda biramo mudrost“, posvijestio je provincijal Grbeš.

Zatim je citirao Poslanicu Diogenetu o tomu tko su kršćani: „Kršćani žive u vlastitoj domovini, ali kao došljaci. Svaka im je tuđa pokrajina domovina, a svaka domovina tuđina. U tijelu su, ali ne žive po tijelu. Provode život na zemlji, ali na nebu imaju domovinu. Ljube sve, a svi ih progone. Preziru ih i osuđuju. Ubijaju ih, a oni oživljavaju. Siromasi su, a obogaćuju mnoge. Sramote ih, a oni i u sramoti doživljavaju slavu. Vrijeđaju ih, a oni blagoslivljaju. Ponižavaju ih, a oni iskazuju čast. Kad dobro čine, kažnjavaju ih kao zločince. Dok podnose kaznu, vesele se kao da oživljavaju. Mrzitelji ne mogu iznijeti razloga zbog kojeg su im neprijatelji. Da kažem jednostavno: što je duša u tijelu to su kršćani u svijetu. I kršćani se nalaze u svijetu kao u tamnici, ali oni drže na okupu svijet. Besmrtna duša stanuje u smrtnom šatoru. Kršćani žive na ovom svijetu kao tuđinci u raspadljivim tjelesima i iščekuju nebesku neraspadljivost.“

Fra Jozo je potom progovorio o Božjem „velikom preokretu“: „ono što ljudsko naziva 'velikim' bivа poniženo; ono što čovjek naziva 'malim' bude uzdignuto“.

„Taj Božji preokret računa na ponizne duše jer on od malenoga čini veliko. 'Ta Bog voli zatvoriti veliko u malo: svemir u atom, drvo u sjeme, čovjeka u embrij, leptira u crva, vječnost u trenutak, ljubav u srce, sebe samog u nas.' (Alberto Grandi) On je taj koji okreće: život običnih, jednostavnih sestara milosrdnica u svetost, a rijeku Drinu u mjesto uzvišenja“, rastumačio je fra Jozo ističući kako vjernike te sestre milosrdnice uče jednostavnosti, uče kako se ljubav dobiva davanjem, a ne uzimanjem te kako čovjek treba dijeliti što ima.

„Uči nas to mudrost koja kaže: 'Donesete li ono što je u vama, ono što je u vama spasit će vas! Ne donesete li ono što je u vama, ono što ne donesete uništiti će vas.' (J. Peterson Mi koji se hrvamo s Bogom)“, zaključio je provincijal Grbeš pozivajući: „Ono što je u nama neka bude Božje. I onda će sve oko nas biti dobro.“

Pred kraj slavlja pozdrave i zahvale uputio je vlč. Endrich, podijelivši poruke koje Bl. Drinske mučenice upućuju vjernicima, a to su: Boga staviti na prvo mjesto, činiti sve iz ljubavi prema Bogu, strpljivo i vjerno podnositi sadašnje teškoće koje će jednom uroditi plodom te svakom čovjeku biti brat supatnik i sestra supatnica. „To je njihov put, te tako čineći i mi ćemo nasljedovati ljubav i vjernost Bl. Drinskih mučenica i po njihovu putu ćemo zasigurno doći u nebo“, poručio je rektor Endrich.

Na kraju sv. mise nazočni svećenici u procesiji su se uputili do slike Blaženica gdje su izmolili molitvu za njihovo proglašenje svetima.

Misno slavlje animirao je zbor bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa Stjepan Hadrović pod ravnanjem preč. Ivana Rake.

Proslavi je prethodila trodnevnica sa sv. misama i prigodnim propovijedima koje su u večernjim satima predvodili vlč. Hrvoje Kalem, preč. Ivan Rako i vlč. Vatko Rosić.

Prije svake mise moljena je krunica i litanije Bl. Drinskim mučenicama.

Podsjetimo, četnici su 11. prosinca 1941. opkolili samostan, te oteli časne sestre i svećenika Franca Meška pa se uputili prema Goraždu. Put od 65 km trajao je danima po snijegu i zimi. Dok su svećenika pustili, časne sestre su zatvorili u jednu prostoriju (danas je to škola), s namjerom da ih siluju i obeščaste.

Predvečer 15. prosinca u Goraždu, u alkoholiziranom stanju nasrnuli su na redovnice. Sestra Jula Ivanišević naglo je otvorila prozor i uz povik: “Isuse, spasi nas!” skočila. Isto su učinile i druge sestre slijedeći njezin primjer. Budući da visina nije bila velika, nisu poginule na mjestu, nego polomile udove i ostale ležati.

Četnici su pojurili iz kuće te ih izboli noževima dok su polomljene ležale na hladnom podrinjskom tlu. Odvukli su ih potom do obale i bacili u Drinu.

Najstarija među Drinskim mučenicama, sestra Berchmana koja je tada imala 76 godina, nije doživjela tu sudbinu. Ona je iznemogla na putu prema Goraždu, ali ostala na životu te je došla do sela u blizini Carevih voda. Ondje su je ljudi primili i počeli liječiti, no četnici su to saznali i 23. prosinca je zaklali.

Uz predstojnicu samostana S. Julu Ivanišević, Hrvaticu rođenu u Godinjaku kod Starog Petrova Sela 25. studenoga 1893., bile su: s. Berchmana Leidenix, Austrijanka rođena u Enzerdorfu, 28. studenoga 1865.; s. M. Krizina Bojanc, Slovenka, rođena u naselju Zbure kod Šmarjete, 14. svibnja 1885.; s. M. Antonija Fabjan, Slovenka rođena u Malom Lipju kod Hinje, 23. siječnja 1907.; te najmlađa s. M. Bernadeta Banja, Hrvatica mađarskoga porijekla, rođena u Velikom Frđevcu kod Bjelovara, 17. lipnja 1912.

S. Jula i susestre beatificirane su 2011. u Sarajevu.

J.M., KT