Svetu misu zadušnicu za pokojnoga don Stipu predslavio je biskup mostarsko-duvanjski mons. Petar Palić, uz koncelebraciju porečko-pulskoga biskupa mons. Ivana Štironje i 36 svećenika.

U prigodnoj propovijedi mons. Palić istaknuo je kako je don Stipe služio Kristovoj Crkvi kao svećenik 52 godine od 77 godina života te naglasio kako na groblje „dolazimo nemirna srca zbog gubitka, no ukorijenjeni u nadi Uskrsnuća koju nam je Krist darovao“. „U trenutku rastanka, Isusove riječi iz evanđelja zvuče kao nemoguća utjeha: 'Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.' Da bismo shvatili taj 'odmor' i blagi 'jaram', moramo promotriti početak tog odlomka gdje Isus zahvaljuje Ocu što je svoju objavu 'sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima'. U toj rečenici leži tajna života don Stipe i svih nas. Božja mudrost nije mudrost ovoga svijeta; Njegova se objava ne daje onima koji imaju sve odgovore, nego onima koji postaju poput djece – ponizni, ovisni i puni povjerenja pred Otajstvom“, kazao je i dodao kako don Stipina životna priča snažno svjedoči tu istinu jer je bio obdaren izvrsnim umom, doktorom teologije, s karijerom koja je vodila do Kongregacije za evangelizaciju naroda u Rimu, što bi mnogi smatrali vrhuncem. Nažalost, u svemu ga je omela bolest i povukla ga u tihi život. Don Stipe bolest nije prihvatio kao tragediju, nego ju je u poniznosti prigrlio. Naglašeno je kako su ta svakodnevna ograničenja i prihvaćanje doveli don Stipu do dubljeg spoznanja Isusa Krista, više nego sve teološke knjige. Njegov život je, kako je naglasio biskup Palić, postao "Božje tkanje satkano Božjom providonosnom ljubavlju".

Ukopne obrede predvodio je mons. Štironja koji se na kraju mise obratio nazočnima i u ime Nacionalnih uprava Papinskih misijskih djela u Zagrebu i Sarajevu, njihovih ravnatelja s. Ivane Margarin i mons. Luke Tunjića, kao i svih onih čija je briga da misijsko djelo Crkve živi i širi se u Crkvi u Hrvata, javlja kta.

Spomenuo je svoj prvi susret s pokojnikom, 1988., na putu za Tanzaniju. Njegova spremnost za pomoć u svemu što je bilo potrebno za taj put, ostala mu je duboko u pamćenju. Istaknuo je don Stipinu ljubav prema misijama koju je stekao u roditeljskome domu, kao i ljubav prema naviještanju Radosne vijesti. Istaknuo je i don Stipin doktorski rad, djelo koje je najbolje oslikalo misijski rad Crkve u Hrvata u usporedbi s enciklikom pape Pija XII. iz 1957. Fidei Donum.

Don Stipe je rođen 2. siječnja 1948. u Grabovici, općina Tomislavgrad, od oca Mate i majke Anice, rođ. Cikoja. Pučku školu pohađao je u rodnome mjestu, klasičnu gimnaziju na Šalati u Zagrebu, Filozofsko-teološki studij završio je u Splitu, a za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije zaređen u Župi Prenj-Dubrave, 1. srpnja 1973., po rukama biskupa mons. dr. Petra Čule. Nakon što je dvije godine služio kao župni vikar u Župi Ledinac (1974. – 1976.), priključio se Misijskomu institutu u Torinu, zatim u Londonu, gdje se dvije godine pripremao za odlazak u misije.

U Tanzaniji je djelovao 8 godina (1978. – 1986.), u Biskupiji Iringa. Nakon toga biskup Pavao Žanić poslao ga je na studij misiologije na Papinsko sveučilište Urbaniana u Rimu gdje je postigao magisterij 1989., a doktorat 1992. Boravio je ondje u Papinskome hrvatskom zavodu sv. Jeronima. Radio je u Misijskoj sekciji u Kongregaciji za evangelizaciju naroda nešto više od godinu dana (1992. – 1993.), ali zbog narušena zdravlja napustio je taj posao i 1994. vratio se u BiH gdje je djelovao u župi Prisoje do 1997. Od tada je boravio u Svećeničkome domu u Dubrovniku, zatim u Mostaru.

Ž.I., KT