Sarajevo

Ukop dr. vlč. Marinka Perkovića


U Sarajevu su na spomendan Gospe Žalosne, 15. rujna, ukopani zemni ostatci dr. vlč. Marinka Perkovića. Misu zadušnicu u bogoslovskoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda predvodio je vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić.

U koncelebraciji s kardinalom bili su generalni vikar mons. Slađan Ćosić te 60-ak svećenika. Također, sudjelovao je i veliki broj redovnica različitih družbi te vjernika laika među kojima su bili rodbina pokojnika i nekadašnji studenti Katoličkog bogoslovnog fakulteta kojima je pok. profesor Perković jedno vrijeme predavao pojedine traktate iz moralne teologije ili predvodio seminare.

Ne zakloniti pogled u vječnost 

Nazočnima se na početku obratio ravnatelj Svećeničkoga doma vlč. Fabijan Stanušić. On je u svom pozdravu i izrazima sućuti istaknuo kako su kolege pokojnog Marinka od milja zvali "doktor". Podsjećajući kako je preminuo na blagdan Sv. Ivana Zlatoustog kojega se naziva "doktorom euharistije" vlč. Fabijan je kazao: "Marinko je uz to bio i 'doktor ispovijedi' za svećenike i bogoslove. Bio je ponizna i skromna osoba koja je strpljivo podnosila dva križa bolesti."

Vrhbosanski je nadbiskup u svojoj propovijedi govorio o svećeničkom životu i smislu smrti. Napomenuo je kako je pokojnika osobno poznavao od prvog dana njegova dolaska u sjemenište u Zadar. "Pratio sam ga sve do zadnjih dana kada je prolazio svoje čistilište. Koliko mi je teško što nas je napustio, toliko mi je utjeha da mu je Bog skratio njegove muke i primio ga u vječni božanski zagrljaj ljubavi i vječnog svjetla", istaknuo je kardinal te je spomenuo njihov posljednji susret u kojemu mu je zahvalio za strpljivo nošenje križa. Napomenuo je kako je svaki ukop svojevrsni ispit savjesti te kako vjernicima nitko ne smije zakloniti pogled u vječnost. Opraštajući se od pokojnikova tijela rekao je kako je vlč. Marinka duboko boljela pojedina gesta svećenika ili Bogu posvećenih osoba, koje bi zbog povrijeđenosti ega okretali glavu jedni od drugih. "Unatoč tomu nikada nije osuđivao nego je tražio put razumijevanja (...) Hvala ti, dragi Marinko, na tvojem svećeničkom životu i svjedočenju. Neka tvoja vjernost Gospodinu učvrsti mnoge koji su klonuli duhom ili su dozvolili da im nešto ili netko zasjeni pogled u vječnost", zaključio je vrhbosanski nadbiskup. 

Najviše bio čovjek 

Kratki životopis (cjelokupan govor OVDJE) pok. vlč. Marinka na kraju je mise pročitao generalni vikar Ćosić.

Spomenuo je da je prof. Perković rođen 28. studenoga 1964. u Sarajevu od oca Mate i majke Zlate rođ. Jerković; osnovnu školu pohađao u rodnome gradu (1971. - 1979.); Klasičnu gimnaziju i sjemenište Zmajević u Zadru (1979. - 1983.), a studij teologije završio u Sarajevu (1984. - 1990.). Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 1990. Nakon jednogodišnjeg pastoralnog iskustva u župi Novo Sarajevo otišao je u Rim na poslijediplomski studij. Na Papinskom sveučilištu Gregoriana magistrirao je 1994., a potom i doktorirao 1997. iz područja moralne teologije. Nakon povratka iz Rima imenovan je profesorom moralnog bogoslovlja na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji, danas Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Također je dvije godine (1997. - 1999.) predavao etiku u gimnaziji Katoličkog školskog centra Sv. Josip. Imenovan je članom Teološke komisije u dijecezanskom procesu sluge Božjega Josipa Stadlera (2002.) i članom eklezijalno-pravne skupine u okviru priprave za Prvu sinode Vrhbosanske nadbiskupije (2019.). Više godina je obavljao službu koordinatora mjesečnih duhovnih obnova redovnica grada Sarajeva, i službu ispovjednika i duhovnog asistenta bogoslova (2015.-2021.).

„Životopis bilježi da je bio najdarovitiji student, uzoran bogoslov, urednik i suradnik raznih časopisa, profesor, mentor, autor knjiga, studijskih članaka i recenzija, prevoditelj. Pa ipak, on je najviše bio čovjek, brat i svećenik koji je sa svojom tihom blizinom, sa svojim blagim osmijehom i sa svojom umilnom riječju, kao malo tko, svima bio jednako vjeran i pouzdan prijatelj, a mnogima i balzam bogoslovskog, svećeničkog i redovničkog života“, rekao je mons. Ćosić.

Također je pročitao i sažalnicu koju su Vrhbosanskoj nadbiskupiji i rodbini zajednički uputili đakovački nadbiskup mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup mons. Ivan Ćurić i biskup u miru mons. Marin Svrakić.

Nakon mise zadušnice, zemni ostatci pokojnika ukopani su u svećeničkoj grobnici na Gradskom groblju Bare. Sprovodne obrede predvodio je vrhbosanski nadbiskup.

KT