Plehan
pet, 14. studenoga 2025. 10:14
Svećenik Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Ivan Marić, koji je nakon kratke i teške bolesti preminuo 11. studenog u slavonskobrodskoj bolnici, pokopan je u četvrtak 14. studenog na fratarskom groblju na Plehanu.
Od svog pok. župnika oprostili su se župljani župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Koraću misom zadušnicom koju je u župnoj crkvi uz lijes pokojnika predvodio plehanski župnik i gvardijan fra Ivan Nujić u zajedništvu s fra Blaženom Lipovcem, domaćim sinom i fra Ilijom Jerkovićem, bivšim župnikom te župe.
Osobnu pjesmu koju je napisao za župnika pročitao je župljanin Pavo Garić.
Evanđelje je i biti s čovjekom
Potom je u plehanskoj crkvi Sv. Marka Evanđeliste misu zadušnicu uz lijes pokojnika kao i sprovodne obrede predvodio provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić. Uz domaćeg župnika i gvardijana fra Ivana i generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađana Ćosića suslavilo je još 80-ak svećenika i redovnika.
Na misi su uz rodbinu sudjelovali mnogobrojni vjernici među kojima i nekoliko redovnica, a pjevanje je animirao Zlatko Špoljarić, orguljaš u župi Sv. Petra i Pavla u Tuzli.
U prigodnoj homiliji provincijal Dadić naglasio je kako pok. fra Ivan nije bio čovjek velikih riječi, nego malih, toplih gesti, svećenik koji je volio svoj narod, svoju Bosnu, svoje župljane, svoju Crkvu i svoju franjevačku zajednicu. Prisjetio se kako je išao svojim župljanima noseći pričest bolesnima i razgovarajući s onima koji su živjeli sami, slušao ih je uz kavu i osmjeh te znao reći kako je Evanđelje i biti s čovjekom. Dodao je kako su ga vjernici smatrali toliko bliskim da su ga zvali Coco.
Fratar koji pomaže se ne umara
„Uvijek je bio sprema pomoći srcem smatrajući da se fratar koji pomaže ne umara. Bio je čovjek jednostavna srca i vedra duha. Nije tražio veliko mjesto u svijetu, ali je uvijek imao veliko srce za svakoga čovjeka. Onaj tihi, skromni fratar koji je znao saslušati, nasmijati, ali i utješiti – to je bio naš fra Ivan (…) Danas, dok se opraštamo od njega, sjećamo se ne samo njegovih riječi nego i njegove prisutnosti. On je znao biti prisutan – u tišini, u molitvi, u šali, u brizi. Zato, draga braćo i sestre, iako će njegovo mjesto među nama ostati prazno, vjerujemo da on sada zauzima novo mjesto – mjesto pred Gospodinom, u zajedništvu svetih fratara koji su završili svoj zemaljski hod“, poručio je provincijal dodavši kako nam svima njegov život treba biti poticaj da i mi budemo ljudi jednostavne vjere, ljudi koji služe, ljudi koji se znaju radovati malim stvarima.
Pastir
Riječ sućuti uime Vrhbosanske nadbiskupije, nadbiskupa Tome Vukšića i u svoje ime iskazao je generalni vikar Ćosić.
Koliko je fra Ivan bio omiljen među svojim župljanima i članovima HKUD Tamburica rekao je u svom oproštajnom govoru zauzeti župljanin župe Koraće Šandor Lipovac naglasivši kako je bio pastir koji je svoje stado okupljao s ljubavlju i strpljenjem.
Iskrenu sućut uime svoje župe uputio je obitelji i franjevcima provincije Bosne Srebrene.
Sažalnicu koju je uputio umirovljeni nadbiskup vrhbosanski Vinko kard. Puljić, pročitao je fra Ivan.
On je uime franjevaca Plehanskog distrikta iskazao sućut obitelji pok. fra Ivana, uputivši svoju zahvalu svima koji su mu bili duhovna i druga podrška i pomoć u njegovom životu napose u zadnjim danima.
Ocrtavajući život i djelo pok. fra Ivana naglasio je njegovu radost koju je nalazio u malim stvarima, a iznad svega u ljudima, u njihovim srcima. „S pravom je bio ponosan na svoje roditelje i obitelj, ponosan na svoju zajednicu, a napose na svoje Koraće. Sva ta raspoloženja i emocije znao je prenositi i oko sebe širiti. Izgledao je kao čovjek koji se nikada ni s kim nije zamjerio, a kamoli posvađao. Kao pravi sin Sv. Franje – živio je i oko sebe širio mir i dobro“, rekao je o svom pokojnom subratu gvardijan Nujić.
B. Lukačević/ J.P., KT