Ukop s. Vicente (Ruže) Barač


Na svetkovinu Sv. Stjepana Prvomučenika, 26. prosinca, na Novom groblju na Humcu u Ljubuškom pokopana je časna sestra Marija Vincenta Ruža Barač, redovnica Družbe sestara milosrdnica Sv. Vinka Paulskoga, Provincije Majke Divne iz Sarajeva.

Sveta misa zadušnica slavljena je u Domu Sv. Josipa Radnika u Ljubuškom, a predvodio ju je fra Miro Šego, gvardijan franjevačkog samostana na Humcu uz koncelebraciju fra Petra Ljubičića, fra Valentina Vukoje i fra Branimira Muse.

Od pokojne s. M. Vincente oprostio se fra Branimir Musa, koji je u nadahnutoj riječi govorio iz osobnog iskustva kao njezin sumještanin. Prisjetio se njezine obitelji, osobito majke, žene duboke vjere i požrtvovnosti koju je često viđao s bremenom u jednoj ruci i krunicom u drugoj. Istaknuo je kako su susreti sa sestrom Vincentom, iako rijetki, bili snažni i nezaboravni.

U promišljanju o njezinu životu, osvrnuo se na duboko značenje redovničkoga poziva i na bogatstvo duhovnog ozračja koje redovnice svojim životom stvaraju. Naglasio je kako je život s. M. Vincente bio nenametljivo došašće, tiho i vjerno iščekivanje Gospodina, koji ju je na sam završetak došašća – na Badnji dan – pozvao k sebi.

Sprovodu i euharistijskom slavlju nazočio je velik broj sestara milosrdnica i sestara franjevki, članovi obitelji pokojnice, rodbina, prijatelji, djelatnici Doma te vjernici iz župa u kojima je s. M. Vincenta djelovala.

U ime Družbe sestara milosrdnica Provincije Majke Divne iz Sarajeva oproštajnu riječ uputila je s. Augustina Matijević, koja je ukratko prikazala životni i redovnički put pokojnice. Sestra M. Vincenta rođena je 17. studenoga 1941. u Čerigaju kod Širokog Brijega, a svoj redovnički hod nastavila je u različitim zajednicama od Zagreba do Ljubuškog. Već od prvih dana redovničkog života zračila je mirom, jednostavnošću i dubokom unutarnjom sabranošću. Svjedočanstvo o njezinoj bistrini, darovitosti i otvorenosti za učenje zapisala je i s. Bernadica Mucić, učiteljica u kandidaturi istaknuvši njezinu spremnost da odgovorno i radosno prihvati sve povjerene zadaće.

Kao katehistica s. M. Vincenta djelovala je u brojnim sredinama: Zagrebu, Gradecu, Orijovcu, Zemunu, Sarajevu, Brčkom, Livnu, Banja Luci, Bežlji kod Teslića, Kruševu, Parizu, Derventi i Ljubuškom. U svakoj zajednici ostavila je trag vjerne, tihe i postojane službe.

Bila je osjetljive, pjesničke naravi. Svoja unutarnja duhovna iskustva često je izražavala u stihovima – jednostavnim, ali prožetim dubokom čežnjom za Bogom.

Sestra provincijalka M. Augustina Matijević, istaknula je njezinu duboku pobožnost prema Isusu Kristu i Blaženoj Djevici Mariji te osobitu ljubav prema euharistiji. I u godinama tjelesne slabosti ostala je vjerna molitvi i tišini. Posebnu pažnju posvećivala je starijima i osamljenima, kojima je darivala svoje vrijeme, blizinu i molitvu, svjedočeći karizmu milosrđa osobito u Ljubuškom. Njezin život bio je tihi hod u Božjoj prisutnosti, obilježen vjernošću, zahvalnošću i služenjem. U skrovitosti svakodnevice ostvarila je karizmu svoje Družbe, ostavivši trajno svjedočanstvo radosnog i predanog redovničkog života.

J.M., KT