Sarajevo - Čardak

Ukop vrhbosanskog svećenika Pere Iljkića


Nakon ispraćaja iz sjemenišne crkve Sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu, 10. rujna, zemni ostatci svećenika Pere Iljkića ukopani su na mjesnome groblju u župi Čardak. Misu zadušnici predvodio je vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić.

Na misi ispraćaja tijela pokojnika iz Sarajeva, uz vrhbosanskog nadbiskupa, suslavio je vojni biskup u BiH mons. Tomo Vukšić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa preč. Zdenko Spajić i 50-ak svećenika. U prigodnoj homiliji kardinal je ukazao na prolaznost ljudskog života te uzvišenost svećeničkoga poziva kojega je zdušno živio pok. Pero. "Svećenik Pero je volio svoje zvanje i ovu Crkvu. Kada je bilo najteže i kada su mnogi odlazili on je ostao tu i bio puku živim svjedokom Božje ljubavi", rekao je kardinal Vinko na osobit način zahvaljujući vlč. Iljkiću za nesebično služenje u ratu i u vrijeme poplava 2014.  Na kraju je izrazio želju da primjer služenja u ovoj Crkvi i za ovdašnji narod kakvoga je dao pokojni svećenik obuzme mnoga mlada srca.

Na kraju mise generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić iznio je kratki životopis pokojnika koji je rođen 1965., a za svoje mladomisničko geslo 1989. uzeo riječi: "Bože, budi mi Put, Istina i Život" te istaknuo kako je u svojoj oporuci naveo da su mu, uz svećeničko zvanje, najveći darovi bili: kolege svećenici, obitelj, prijatelji i vjernički puk kojemu je služio.

Zadušnica u Čardaku

Nakon euharistije, tijelo vlč. Pere ispraćeno je za rodnu mu župu Čardak kod Modriče u Bosanskoj Posavini, gdje je misu zadušnicu, uz koncelebraciju 80-ak svećenika, predvodio također vrhbosanski nadbiskup.

Vjerničko mnoštvo dupke je ispunilo župnu crkvu Gospe Žalosne. Nazočni su bili: pokojnikova najuža rodbina na čelu s majkom Serafinom, velik broj časnih sestara različitih družbi, 10-ak pravoslavnih svećenika iz Doboja i Modriče, te župljani iz Sarajeva, Lukavca i Doboja, gdje je pok. Pero službovao. Ovaj je tužni skup na početku pozdravio župnik vlč. Pavo Kopić.

Curriculum vitae Pere Iljkića

Vlč. Pero Iljkić je rođen 1. listopada 1963. u Gradačcu od roditelja pok. Jakova Iljkića i Serafine rođ. Omazić te kršten u župi Čardak u Bosanskoj Posavini. Nakon osnovnoga obrazovanja u Čardaku i gimnazije u Dubrovniku, teologiju je završio u Sarajevu gdje je 1989. zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije.

Prvu svećeničku službu obavljao je u župi Sv. Josipa u Zenici gdje je bio župnim vikarom te je istu službu imao po premještaju 1991. u župu Sv. Josipa u Sarajevu. Kada se rat već rasplamsao u glavnom gradu BiH, u srpnju 1992. imenovan je župnikom vjerničke zajednice u Novom Gradu, a kratko vrijeme bio je privremenim dušobrižnikom župe Uznesenja Blažene Djevice Marije na Stupu.

Od 1996. do 1998. obavljao je službu ekonoma Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu da bi potom do 2010. bio župnikom u župi Sv. Ante Padovanskog u Lukavcu pri čemu je u dva mandata bio i dekanom Tuzlanskog dekanata. Iznenadna smrt nakon moždanoga udarazadesila ga je 7. rujna dok je obavljao službu župnika u Doboju.

Kardinal je u propovijedi govorio o smrti koja ima "svoju riječ", ali ne i posljednju riječ o ljudskom životu. "Ona nas uozbiljuje i tjera da postanemo svjesni svoga života", rekao je nadbiskup te na temelju svetopisamskih čitanja podsjetio kako je Isusu stalo do svih ljudi a napose do njegovih svećenika koji uprisutnjuju žrtvu spasenja.

Naglasio je Perinu ljubav prema svećeničkom zvanja koja se ogledala i kroz redovito moljenje časoslova. Također je ukazao na njegovu ljubav prema rodnom kraju kao i prema svakom mjestu gdje je službovao. Potaknuo je nazočne da oproste i traže oproštenje od pokojnika, jer je praštanje "Božje osvajanje". "Kad se opraštamo od pokojnika trebamo ne samo tugovati nego u prvom redu Bogu zahvaljivati što nam ga je stavio na životni put i što smo s njima mogli prijateljevati", rekao je uz ostalo kardinal Vinko.

Oproštaji od pokojnika

Nakon popričesne molitve u ime generacije svećenika kojoj je vlč. Iljkić pripadao oprostio se mons. Luka Kasedžić. Iz vlastitoga srca iznoseći detalje o životu i, napose, karakteru pok. Pere, uputio je na njegovu velikodušnost, srčanost i dobrotu kao osnovne odlike koje su se, uz ljubav prema sportu i općenito ljudima, mogle prepoznati još od sjemenišnih dana u Dubrovniku kada su ga kolege od milja prozvale Kvisko. To isto su mogli iskusiti i svi župljani kojima je služio, a osobito oni u Sarajevu za vrijeme rata kada je mnogima doslovce spasio život. Naglasio je kako svi koji su došli u doticaj s ovim svećenikom mogu biti ponosni i Bogu zahvalni za njegov život.

U ime pokojnikove rodbine od pok. Pere oprostila se nećakinja Marija Marijanović rođ. Iljkić koja je, uz ostalo rekla kako je njezin stric uvijek imao vremena za sve i uvijek davao najbolji savjet.

Prije ukopnih obreda na kraju mise, riječi zahvale za župničku službu i svaku vrstu ljudskosti u Doboju izrekao je tamošnji župni orguljaš Dragan.

Zemni ostatci vlč. Pere Iljkića potom su ukopani na mjesnome groblju gdje se na kraju sprovoda od pokojnika oprostio i gradonačelnik Doboja Boris Jerinić.

Prema običaju, nazočni su se zatim uputili do rodne kuće pok. svećenika gdje je u dvorištu bio pripravljen ručak za sve.

KT