Uz sudjelovanje pokojnikove supruge Jele te sinova Roberta i Danijela, braće i sestara, brojne rodbine, prijatelja i drugih vjernika te uz koncelebraciju pokojnikova sina Ivana, mjesnog župnika vlč. Ivana Dragičevića i svećenika, misu zadušnicu ispred grobljanske kapele predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski mons. Tomo Vukšić u zajedništvu s imenovanim vojnim biskupom mons. Mirom Relotom. Sudjelovala je cijela bogoslovna zajednica na čelu sa svojim odgojiteljima animirajući liturgijsko pjevanje te profesori, časne sestre raznih družbi i drugi, javlja KTA.

Na početku sv. mise nadbiskup Vukšić pozdravio je braću svećenike na čelu s novim vojnim biskupom koji su došli izraziti sućut obitelji pokojnog Josipa, njegovu sinu svećeniku Ivanu i ostalim članovima obitelji te je i sam izrazio najiskreniju sućut i blizinu.

U prigodnoj propovijedi nadbiskup Tomo kazao je kako na poseban način u trenutku oproštaja od pokojne drage osobe dolaze do izražaja riječi vjerovanja u Isusovo uskrsnuće, uskrsnuće mrtvih i život budućega vijeka. „Danas, kad smo se okupili, da kao ljudi izrazimo sućut onima koji žaluju zbog Josipove smrti i odlaska s ovoga svijeta, i još više, dok smo se kao vjernici okupili da zajedno s njima molimo Gospodina da bude milostiv kad se susretnu licem u lice, ovdje i svi okupljeni jesmo zapravo u vjeri u uskrsnuće tijela i život vječni. Zajedno sa svim drugim ljudima ovoga svijeta u časovima rastanka s dragim osobama dijelimo osjećaj boli, žalosti, osjećaj gubitka, praznine zbog odlaska drage osobe. Ali kao kršćanski vjernici svu tu bol, svu tu žalost, svu tu prazninu osmišljavamo uvjerenjem da je smrt zapravo samo način promjene oblika života. Jer se po smrti, kako često ponavljamo opraštajući se u sprovodnim obredima od pokojnih osoba, 'život samo mijenja, a ne oduzima'. To je jedan od oblika ispovijedanja vjere u uskrsnuće tijela i život vječni“, rekao je nadbiskup Tomo.

„Mi, danas ovdje okupljeni, došli smo podijeliti bol i žalost s onima koji su ožalošćeni Josipovom smrti. Ali došli smo još više i još snažnije vođeni vjerom da će Božje milosrđe dragom Josipu otvoriti vrata raja i primiti ga kao slugu dobroga i vjernoga i nagraditi ga životom vječnim u očekivanju i uskrsnuća njegovog tijela i uskrsnuća svih drugih Božjih prijatelja i ugodnika koje će se dogoditi onoga časa kad Božja providnost to bude htjela. A dotle budite svi vi, koji ste još na ovoj zemlji, poput ljudi koji imaju 'bokove opasane i svjetiljke upaljene', jer se trebaju ponašati kao da čekaju gospodara koji će doći od nekud iz daleka, kako nam poručuje današnji odlomak iz Svetoga Pisma. Ovo prvo, biti opasanih bokova znači biti odgovoran, radin, zauzet za sebe, za vlastiti život za ljude oko sebe i za cijelo društvo; opasanih bokova s odgovornošću za ovaj život koji nam je providnost Božja dala i s upaljenim svjetiljkama, to jest mudro i razborito, pobožno i ponizno primjenjujući u svom životu radu, djelu svu kršćansku mudrost i kršćanske kreposti koje trebaju biti pravilo i vodilje našega života“, poručio je vrhbosanski nadbiskup te poželio „da dragi Bog blagoslovi sve koji su došli biti blizu u žalosti“ i još više u molitvi „da dragi Bog nagradi pokojnoga Josipa životom vječnim“.

Podsjetivši da se nalaze u vremenu došašća, nadbiskup Vukšić kazao je kako je Josip tih dana završio svoje došašće. „Pokojni Josip je završio svoj dio dolaženja, svoj dio približavanja Kristu Gospodinu, završio je svoje došašće; dogodio se u duhu već susret s Kristom Gospodinom. Nadamo se da mu je u tome susretu kazao: 'dođi, slugo, dobri i vjerni i uđi u radost Gospodara svoga'. Stoga, zaključujemo ovo razmišljanje poznatim versom kršćanske molitve: 'u raj poveli ga anđeli i na dolasku primili ga sveci i mučenici'. Istom molitvom molimo dragoga Boga da nas kroz ovaj život vode anđeli i da nas nadahnjuju sveci i mučenici svojim primjerom vjernosti Kristu Gospodinu i njegovu načinu života“, rekao je vrhbosanski nadbiskup u svojoj propovijedi.

Na kraju svete mise prisutnima se obratio župnik Dragičević koji je uime cijele župne zajednice i u svoje ime izrazio sućut obitelji i najbližima pokojnoga Josipa.

Podsjetivši na riječi iz starozavjetne Knjige Propovjednikove o prolaznosti svega vremenitoga, kazao je da se čovjek nakon smrti vraća Gospodaru života. „Ovaj dan tuge je i dan zahvaljivanja. Bogu zahvaljujemo na daru života našega brata Josipa, daru njegove obitelji, zajedništva i svakodnevnice koje je s nama živio i dijelio. Josip je bio tih i miran čovjek, bez puno priče, ali u svojoj ljubavi djelatan, a u pobožnosti stamen; redovit, dok mu je zdravlje, dopuštalo, na svetim misama, pobožno, skrušeno i tiho“, rekao je župnik zahvaljujući pokojnom Josipu što je za života često tiho i nenametljivo pomagao u raznim župnim poslovima.

Nakon svete mise uslijedili su sprovodni obredi koje je vodio župnik Dragičević.

J.M., KT