Organizatori su bili Vijeće za bogoslovna i Vijeće za mala sjemeništa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije, javila je KTA.

Izlaganja su održala dva predavača

Paralelna predavanja za odgojitelje te za bogoslove i sjemeništarce na temu Ranjivost i empatija u interpersonalnim odnosima održali su voditeljica Centra za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije i profesorica na KBF-u u Zagrebu i Sarajevu dr. Sanda Smoljo-Dobrovoljski te svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, profesor na KBF-u u Đakovu, Hrvatskom katoličkom sveučilištu i voditelj Bračnog i obiteljskog savjetovališta Đakovačko-osječke nadbiskupije dr. Josip Bošnjaković.

U svom predavanju dr. Smoljo obradila je nekoliko tema u kojima je objasnila psihodinamiku i psihogenezu ranjivosti te ukazala na različite načine nošenja s ranjivošću. Govoreći odgojiteljima prikazala je kako se prihvaćena ili neprihvaćena ranjivost razotkriva u različitim stilovima vođenja: autoritarni, autoritativni i permisivni stil vođenja zajednice. U drugom dijelu predavanja naglasak je bio na empatiji u interpersonalinim odnosima te tumačenju ponašanja i komunikacije koja blokira empatijsko povezivanje. Dr. Smoljo podsjetila je na potrebu poboljšanja komunikacije te uzajamnog prihvaćanja, a empatijsko slušanje i povezivanje je put koji čovjeka disponira da čuje, prihvati i susretne druge u svojoj ljudskosti i kršćanskom duhu.

U zaključku je ukazala na transformirajuća snagu ranjivosti koja pomaže da se stekne novo iskustvo, uspostave bolji odnosi, otkriju drugačiji horizonti, te ponovno otkrije ljepota poziva.

Dr. Bošnjaković je tijekom predavanja odgojiteljima u formacijskim kućama naglasio da su ljudi kao bića upućeni jedni na druge, pri čemu neminovno pokazuju i svoje ranjivosti. Istaknuo je da priznati vlastitu ranjivost znači biti hrabar u međuljudskim odnosima. Odgojitelj koji je svjestan svoje ranjenosti i ranjivosti spreman je i sposoban na autentičan način biti u odnosu s drugima. Lijek za ranjenost moći jest put sinodalnosti u Crkvi, za ranjenost tijela jest nježnost na koju papa Franjo u Evangeli Gaudium poziva ističući revolucionarnu snagu nježnosti.

Govoreći o istim procesima bogoslovima i sjemeništarcima doc. Bošnjaković je istaknuo i biblijske slike oporavka od moći, odnosno susret Hagare i anđela koji joj pomaže na putu spoznaje Boga. Gospod je onaj koji nas vidi u našoj patnji. Na izranjenom tijelu Crkve potrebna je snaga nježnosti te suosjećanja čije nadahnuće i danas crpimo u slici milosrdnog Samaritanca. Kada je savjest u pitanju tada su moguće različite zloporabe i ranjenosti a slikom susreta Isusa i Samarijanke na zdencu u predavanju je bio prikazan put duhovnog praćenja osobe na otkrivanju izvora života u „bunaru vlastitog bića“.

Zaključno, vlč. Bošnjaković je istaknuo da je Isus Krist slika hrabrosti i nježnosti na križu, a moguće uskrsnuće otkrivaju zajedno s apostolom Tomom kada su spremni vidjeti rane na Kristovom tijelu i staviti svoj prst u rane na Tijelu Crkve danas.

Euharistiju je predslavio kardinal

Sudionici Studijskog dana bili su i na misnom slavlju koje u kapeli NCM-a predslavio nadbiskup Puljić uz koncelebraciju svećenika odgojitelja.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić kazao je kako su se okupili da razmišljaju o svom zrenju i na molitvu Bogu da prihvate nužnost trajnog odgoja i rasta u svetosti koja je temelj svega. "Mi često stavljamo naglasak na ono što drugi o nama misle. Mi smo ono što Bog o nama misli. Mi smo na putu zrenja i treba imati hrabrosti prihvatiti sebe, svoju narav, svoje sposobnosti. Trebamo naučiti kako spojiti pamet i srce, to je integracija pomirenja. Ono što iz pameti siđe u srce, to pokreće našu osobu. To je proces zrenja koji nas vodi da postanemo odgovorne osobe. Na tom putu nismo sami. Bog nam je dao anđele čuvare. Duboko sam zahvalan svojim prvim vjeroučiteljima koji su me naučili molitvu Anđelu čuvaru“, kazao je, između ostaloga, kardinal ističući da kada se pripremao za pričest i krizmu nije imao vjeronauka u školi nego je učio kod kuće te se potom išlo na ispit kod svećenika.

"Tada sam naučio molitvu Anđelu čuvaru i nikad nisam otišao u krevet, a da je nisam izmolio i nikad nisam ustao iz kreveta, a da mu se nisam preporučio i zamolio ga da me čuva tog dana. Lijep je to osjećaj znati da nisi sam. Bog je dao svakoj zajednici anđela da on bdije nad tom zajednicom. Bog ima svoje sluge i on ih šalje da obave određeni posao, a mi nekada zaboravimo na tu duhovnu energiju koja nas prati. Mi više polažemo pažnju na tu materijalnu energiju pa tako zaboravljamo na taj duhovni svijet koji je Bogom dan", ustvrdio je nadbiskup i naglasio kako je blagdan Anđela čuvara prigoda da se "ponovo prisjetimo da imamo svako od nas svog anđela čuvara".

"Puno puta sam doživio da su mi ljudi znali reći nakon neke teške prometne nesreće da ih je sam Bog spasio, da su osjetili zaštitu nekog duhovnog bića. Anđeli su pred licem Božjim i oni su dobili zadatak da nas čuvaju. I kad smo mi toga svjesni, osjećamo se puno sigurnije jer nismo sami. Sve nam to Bog daje jer nas ljubi", istaknuo je za vrijeme propovijedi vrhbosanski nadbiskup.

Inače, prigodna predavanja slušali su poglavari s Franjevačke teologije, Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater u Sarajevu te Nadbiskupijskog sjemeništa Petar Barbarić u Travniku i Franjevačkog sjemeništa u Visokom kao i biskupijski delegati za zvanja iz Banje Luke i Mostara.

U isto vrijeme izlaganja su paralelno pratili bogoslovi, sjemeništarci i postulanti, njih ukupno 59, i to 23 franjevačkih bogoslova, 19 dijecezanskih bogoslova, osam bogoslova iz neokatekumenske zajednice u sarajevskom predgrađu Vogošći, pet sjemeništaraca iz Travnika te jedan sjemeništarac i tri postulanta iz Visokog.

Ž.I., KT