Cilj ove Konferencije bio je promišljati o razumijevanju moći kao služenju u Katoličkoj Crkvi, načinima suočavanja sa zloupotrebom moći u Crkvi kao i o načinima njegovanja duha autoriteta življenog u radosnom služenju.

Na Konferenciji je sudjelovalo više od 130 sudionika među kojima su bili brojni biskupi, svećenici, redovnici, redovnice, te laici koji prate osobe u početnoj ili trajnoj formaciji(psiholozi, psihijatri, psihoterapeuti). Konferenciju su zajednički organizirali Hrvatska biskupska konferencija i Hrvatsko katoličko sveučilište, uz podršku Kongregacije za kler, Centra za zaštitu djece na Papinskom sveučilištu Gregoriana, Vijeća europskih biskupskih konferencija te znanstveno supokroviteljstvo Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kao i uz materijalnu podršku zaklada Renovabis i Kirche in Not.

Na početku programa rad Konferencije pozdravnim i ohrabrujućim govorom podržao je nadbiskup zadarski i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimir Puljić, a sudionicima su se obratili nadbiskup i metropolit zagrebački te Veliki kancelar Hrvatskog katoličkog sveučilišta kardinal Josip Bozanić, tajnik za sjemeništa Kongregacije za kler mons. Jorge Carlos Patrón Wong, voditelj Centra za zaštitu djece pri Papinskom sveučilištu Gregoriana prof. dr. sc. Hans Zollner, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić, koordinator prve Konferencije dr. med, Stefano Lassi (psihijatar) te koordinator druge Konferencije doc. dr. sc. Josip Bošnjaković.

Na drugom danu Konferencije predavanje je održala profesorica s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu i voditeljica Centra za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije, dr. sc. Sanda D. Smoljo (teologinja, psihologinja i psihoterapeutkinja).

U svom predavanju Tipovi osobnosti, razvoj i mehanizmi podrške u odgojnom sustavu Crkve izlaganju rekla kako je sastavni dio identiteta ministerijalnog svećeništva služenje drugima odnosno biti uzor u svetosti života te kako su, iz teološke perspektive, poziv i poslanje vrlo jasni. Pojasnila je kako, ako osoba nije uspjela integrirati psihološki dio s transcendentalnim vrijednostima i idealima poziva, u životu osobe može doći do nutarnje podijeljenosti što može rezultirati neprikladnim i devijantnim ponašanjem.

Dr. sc. Smoljo pojasnila je kako kod određenih tipova osobnosti, zbog specifičnosti kompozicije mentalnih struktura i mehanizama, dolazi do „rascjepa“ između naravnog i nadnaravnog. Posljedice toga su, istaknula je, nerijetko vidljive u iskrivljenom obliku djelovanja koje je nekompatibilno s vrijednostima poziva. Navela je i kako se može dogoditi da narav potkopava i ograničava djelovanje milosti, odnosno nadnaravna komponenta poziva može poslužiti kao „sigurna i obrambena baza“ kako bi se realizirale infantilne želje, čežnje i opasne nagonske pulzije. Tijekom svoga izlaganja, dr. sc. Smoljo je analizirala psihodinamiku specifičnih osobnosti koje su, prema „ljestvici opasnosti“ za najranjivije, najčešće prisutne u crkvenim strukturama. Istaknula je i kako ponekad crkvena infrastruktura nenamjerno, često zbog površnosti i neozbiljnog pristupa, dopušta, a u nekim slučajevima čak ohrabruje, određene stilove osobnosti u neprikladnom ili čak patološkom ponašanju. U zaključku svoga izlaganja predložila je smjernice koje mogu pomoći u odgojnom sustavu Crkve.

Nakon predavanja uslijedila je radionica u kojoj su odgojitelji imali priliku podijeliti svoja iskustva, diskutirati o poteškoćama i načinima kako se s njima nose u odgojnom radu, ali i o radostima koje susreću s odgajanicima. Posebano zanimanje iz predavanja dr. Smoljo referiralo se na strukturu, obrasce ponašanja i djelovanja  narcisoidnih osobnosti koje se sve više susreću u vjerskim zajednicama, liderskim pozicijama, kao i među odgajanicima. Odgojitelje je interesiralo kako prepoznati narcisoidne crte osobnosti, budući da su nerijetko rezistentne prema internalizaciji vrijednosti poziva. U diskusiji odgojitelji su podijelili također iskustvo da se sve češće susreću s odgajanicima kod kojih prepoznaju narcisoidne strukture.

U relaciji na spomenutu temu dr. Smoljo istaknula je sljedeće: «Narcisoidne osobe žive u iluziji da trebaju biti služeni a ne da služe. Moć i vlast je veliki izazov za ove osobnosti, zato što preko iskorištavanja drugih prikrivaju fragilnu sliku o sebi. Osobe s ovim stilom nerijetko su okružena laskavcima, od kojih dobivaju divljenje. Očit primjer osobe koja ima narcisoidne karakteristike je lik iz parabole koju nam donosi evanđelist Luka u prispodobi o ludom bogatašu (usp. Lk 12,16-21,). Analogijom nagomilavanja materijalnog, možemo povući paralelu i upitati se kako nam ova parabola može poslužiti kao paradigma da proniknemo u veliku okupiranost Bogu posvećene osobe izgledom, modnim detaljima, profinjenoj odjeći, luksuznom autu, novom modelu mobitela, isticanju u zajednici, odbijanju kritike, izlivu narcističnog bijesa kad netko umanji, dovede u pitanje “veličinu” osobe.»

Nadalje objasnila je kako „prema određenim istraživanjima osobe koje imaju narcističke crte osobnosti privlači ministerijalna služba, posebno kada se radi o eksponiranom djelovanju, a napose o liderskoj poziciji. Primjetan je porast narcisoidnih osoba u vjerskim institucijama, biskupijama, župama, muškim i ženskim redovničkim zajednicama, općenito u eklezijalnim strukturama.

Narcistička osobnost jedna je od šest najčešći osobnosti koje se mogu susresti u kliničkom i vjerskom settingu. Borderline (granična) i narcisoidna osobnost su najčešće tipologije osobnosti kod kojih dolazi do rušenja granica u odnosu s drugima. Prema nekim kliničkim podacima, klerici koji počine seksualno zlostavljanje najčešće imaju narcisoidni poremećaj ili granični poremećaj osobnosti.“

KT