Susret je predvodio don Marko Šutalo, župnik župe Bezgrješnog Začeća BDM-a u Jablanici i župe Svih Svetih u Drežnici te predstojnik Teološko-katehetskog instituta u Mostaru. Program je započeo zazivom Duha Svetoga i kratkim nagovorom kroz koji je don Marko potaknuo na promišljanje o važnosti odnosa prema Bogu, bližnjemu i sebi.
Govoreći o važnosti tišine, posvijestio je koliko Boga pronalazimo u tišini hrama, odnosno tišini svoga srca i duše te koliko je potrebno svakodnevno odlaziti na tiho mjesto kako bismo čuli i prepoznali ono što Bog od nas traži.

Što Bog traži?

Sljedećega dana program je nastavljen razmatranjem na temelju prispodobe o Zakeju te su sudionici u skupinama razgovarali o bitnim elementima teksta dolazeći tako do zajedničkog zaključka kako je bitno dobiti dar želje upoznati Isusa, a on taj isti prepoznaje i dolazi onomu koji ga traži.

Vođen riječima iz evanđelja, voditelj je istaknuo kako je važno mjesto u kojemu radimo te kako naše riječi, jezik i ponašanje svjedoče o našemu kršćanskom duhu i životu. Nakon kateheze i rada u skupinama upriličeno je klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom u kapelici Sv. Ivana Pavla II.

Duktus razmišljanja druge kateheze bila je prispodoba o talentima iz Matejeva evanđelja u kojoj gospodar slugama daruje pet, tri i jedan talent. Razgovarajući o važnosti darova dobivenih od Boga, sudionici su došli do nekoliko zaključaka: bitno je usavršavati i dijeliti ono što Bog daruje čovjeku, a ne zakopati i ne skidati odgovornost s onoga što nam je podareno; potrebno je rasvijetliti sliku o Bogu koji ljubi i koji ne kažnjava; te da svatko od nas treba biti ponosan jer smo Božji suradnici, a ne sluge.

Poruke evanđelja

Program je u subotu završen pobožnošću križnoga puta i svetom misom u kojoj se don Marko kratko osvrnuo na ulomak iz evanđelja o farizeju i cariniku koji dolaze pred Gospodina – farizej pravdajući zakonske propise koje je obdržavao, a carinik tražeći milosrđe. Naglasio je kako nas prispodoba uči bitnim elementima – ako je čovjek ohol, ne može moliti jer su vrata neba mala i uska da se samo na koljenima može ući, a ne uzdignute glave. Po završetku misnog slavlja i večere svi zainteresirani imali su mogućnost pogledati film Koliba shvaćajući koliko se Bog čovjeku daruje i pokazuje na različite načine koje ni sami često ne vidimo niti prepoznamo.

U jutarnjim nedjeljnim satima duhovna obnova je zaključena slavljem mise u kojoj je, uz voditelja, koncelebrirao i ravnatelj NCM-a dr. vlč. Šimo Maršić koji je također sve vrijeme zajedno s djelatnicima i prijateljima Centra crpio snagu u Kristovim riječima i njegovoj stvarnoj prisutnosti.

Don Marko se ovdje osvrnuo na nedjeljno evanđelje koje govori o Milosrdnom Ocu i Izgubljenom Sinu ističući kako je Bog svakomu dao slobodu, pa tako i ovom izgubljenom sinu koji odlazi potražiti svoj put i odbacuje ono što mu Otac pruža. No, shvaćajući da je pogriješio, vraća se na onu stazu koju Gospodin stvara za njega. Važnost ove prispodobe zrcali se u tome da čovjek, ako gradi put bez Boga, mora negdje udariti glavom jer nema života bez Boga, a sin koji je to shvatio, imao je snage zamoliti svojega Oca za oproštenje.

Potaknuo je na razmišljanje o ponašanju mladih prema roditeljima te kako je pouka evanđelja uvidjeti svoju pogrešku i razmisliti o svojim postupcima. 

„Zahvaljujemo svim sudionicima, djelatnicima i prijateljima, kao i voditelju duhovne obnove na realizaciji ovog bogatog susreta te se nadamo da je svatko za sebe uzeo komadić evanđeoskog i korizmenog duha koji će umnažati dalje“, istaknuli su iz NCM-a.

Filipa Lončar / KT