Osim mladih iz Njemačke, sudjelovali su i njihovi vršnjaci u dobi od 18 do 26 godina iz Sarajeva, Fojnice, Gradačca i Zenice.

S njima smo razgovarali u želji dobiti osvrt na jedan ovakav program kojemu je domaćin upravo Bosna i Hercegovina u svojoj bogatoj različitosti, koja, iz perspektive ovih mladih ljudi nikako ne razdvaja nego naprotiv – spaja.

Nova poznanstva
Najprije je svoj dojam o razmjeni podijelio Adi Bučuk (18) iz Sarajeva: „Izdvojio bih odlazak u Mostar, također i odlazak u Srebrenicu. Bilo mi je jako lijepo vidjeti ostale da uče opet i da mogu nekako osjetiti i doživjeti tu 'atmosferu'. Da stvarno stječete neke novije informacije.
Ali isto tako, najdraži dio svega mi je upravo ovo druženje. Imali smo karaoke noć koja mi se jako svidjela. Dijelili smo i bodove, neki su dobili nagrade. To je bila, zapravo, moja ideja o kojoj sam razgovarao s nekoliko Nijemaca. I oni su bili kao 'pa što da ne'. Tako da smo morali sve to osmisliti u 20 minuta. Stekao sam razna poznanstva. Jako su pametni i dragi, super su svi. I mislim da su bili malo stidni u početku, ali su se opustili“.

U nastavku smo razgovarali s Juliom Malinowskom (23), Hannah Gerke (21) i Aleksandrom Kuznestovim (19).

Kada smo upitali Juliu da nam izdvoji najznačajniji trenutak ovog susreta odmah je rekla Srebrenica. „Srebrenica je bila kao nešto stvarno drugačije. Mislim da je to zato što vi, ako to i čitate u povijesnoj knjizi ili nečem sličnom, ne osjećate to toliko. Sve dok niste tamo. Dok ne stignete. Također mislim da sam naučila puno svakim danom samim time što sam ovdje, iz razgovora s ljudima.
Možda bih čak rekla da razgovarajući s ljudima iz Bosne i Hercegovine – imali smo jako dug razgovor o političkoj situaciji u zadnjih 10-ak godina – mislim da nikada ne bih naučila toliko toga, da sam ostala u Njemačkoj i slušala o tome, kao – upravo sada učim. I stvarno sam sretna što sam ovdje“, otkrila je ova sudionica razmjene mladih.

Jedinstveni
Hannah nam je pak simpatično otkrila kako je to što je ona ovdje završila „smiješna priča“. „Dakle, moja prijateljica je to vidjela na društvenim mrežama i poslala mi ga je kao, 'Hej, želim ići tamo. Želiš li ići sa mnom?' Prvo sam planirala ići s njom na koncert. Dakle, napravili smo kompromis i rekla sam kako ću ići s njom u Bosnu, ako će ona mene povesti na koncert. I malo smo promijenili planove te sam tako ja došla sama. Ali, oduvijek sam željela doći u regiju Balkana, zemlje izvan EU, jer sam uglavnom posjećivala zemlje koje su vrlo blizu Njemačke. Zapadnu Europu. No, mislim da je ovdje vrlo zanimljivo zbog kulturoloških bogatstava koji se stapaju u gradu. Na primjer, kada uđete u grad, imate ovaj stari otomanski dio, a zatim ovaj zapadniji dio austrougarski. Uz to, posjetili smo i Međureligijsko vijeće, susret je bio vrlo inspirativan. I pokušala sam se sjetiti možda nekih sličnih ustanova koje sam posjetila ili za koje sam čula ali nisam mogla pronaći nijednu, tako da je ono, na neki način jedinstveno, vjerujem. I također mislim da se različite vjere i kulture tako dobro slažu, posebno ovdje u Sarajevu. Bilo je vrlo inspirativno i novo za mene“, podijelila je rado 21-godišnja Njemica.

Na kraju nam je Aleksandr otkrio kako je već imao „neku viziju Bosne jer u zemlji iz koje dolazim - Rusiji - je rat, a ratovi na Balkanu su uvijek bili prisutni“. „Ali bio sam zapanjen, u pozitivnom smislu, načinom na koji ovdašnje religije održavaju mir. Kao gospodin koji nas je obilazio u džamiji, bio je apsolutno prijateljski raspoložen i transparentan i nije reagirao zaštitnički, već otvoreno. I naravno, razgovor s Međureligijskim vijećem, čuli samo tri dame kako razgovaraju jedna s drugom u Bosni i imaju ovu toplu atmosferu, to je nešto stvarno inspirativno“, poručio je Kuznestov.

Jednom ovakvom razmjenom mladih koja je – po NCM-ovu receptu – bila razmjena dobrih ideja, zajedništva, sličnosti u raznolikosti i otvaranja novih obzora (horizonta), možemo s ponosom zaključiti kako, ma koliko se stariji ponekad plašili, svijet ima na kome ostati.

J.P., KT