Predvoditelj duhovnih vježbi bio je dr. sc. vlč. Ivan Benaković, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, profesor Svetoga pisma na đakovačkom KBF-u i povjerenik Đakovačko-osječke nadbiskupije za biblijski pastoral. On je govorio na temu Srce svećenika kao izvor zadovoljstva i nezadovoljstva u svećeničkoj službi:

Uz domaćeg gvardijana fra Antu Tomasa i derventskog dekana fra Ivana Marića sudjelovali su svećenici: fra Mato Vincetić, fra Velimir Zirdum, fra Zlatko Matanović, fra Anto Zrakić, fra Mladen Jozić, fra Blažen Lipovac, fra Ivan Ćurić, fra Mirko Filipović, fra Ilija Jerković, fra Ivica Vidak, fra Jozo Puškarić, fra Mario Jurković, vlč. Mato Mikičić, vlč. Pavo Brajnović, vlč. Ivan Ravlić, vlč. Franjo Tomić, mons. Pero Zeba, vlč. Franjo Sitnik, grkokatolički župnik u Derventi te vlč. Mato Matasović, župnik u Slavonskom Brodu i don Boris Čobanov, župnik župe Sv. Križa u Trstu.

Predvoditelj dr. Benaković na početku je svećenicima posvijestio kako je  cilj duhovnih vježbe dopustiti Gospodinu da im omekša srce. Svoje nagovore temeljio je na svetopisamskim tekstovima koji su temelj za izgrađivanje zrele kršćanske duhovnosti.

Gdje je svećeničko srce?

Kroz četiri dana, koliko su trajale duhovne vježbe, svećenici su promišljali o tome kako doći do izvora – do Boga komu su povjerovali; što sve priječi izgrađivanju srca; zašto dolazi do pomanjkanja vjere u Božju providnost; zašto je zabrinutost bolest današnjice; kako raspolagati s darom svećeništva na ispravan način; u kakvog Boga oni kao svećenici vjeruju; kako ispravno moliti; kakvu sliku o Isusu imaju svećenici; po čemu ih ljudi prepoznavati da su drugačiji u svijetu; kako doživjeti istinsku duhovnost srca; koji je smisao svećeništva; kako ispravno ljudima propovijedati Evanđelje…

Vlč. Benaković naglasio je također kako tajne Svetoga pisma čovjek može dosegnuti samo čistim srcem, srcem koje je neprestano osluškuje Božji glas. Srce koje će biti oslobođeno pukog intelektualizma, a usmjereno na mistiku – duhovnost srca. „Svećenikov život ne ovisi o nama. Smisao svećeništva je da svoj pogled usmjerimo prema Isusu, jer svećenici su u ovome svijetu često 'janjci među vukovima'. Živimo stoga onako kako nas Isus uči živjeti, svjesni da nas je On izabrao. On je iskusio svu težinu našega života. Stoga nam je pitati se: propovijedamo li uistinu cjelovit nauk Crkve, Krista ili ono što mi mislimo da treba? Manjka li nam ljubavi koja će izdržati i u najtežim trenucima života? Ako doista u sebi imamo Božje ljubavi sve će nam biti lakše u životu. Po onomu koliko se ljubimo i koliko ljubimo bit ćemo prepoznatljivi u svijetu jer kršćanstvo je prije svega kategorija srca i duha…“ Neke su od poticajnih misli i preporuka koje je prisutnim svećenicima uputio predvoditelj duhovnih vježbi.

Po završetku duhovnih vježbi uz prigodne darove koje su u ime svećenika predali mons. Zeba i gvardijan Tomas svećenici su zahvalili vlč. Benakoviću. Gvardijan je naglasio kako je svaki susret u tom opustošenom plehanskom kraju dragocjen i ohrabrujući kako maloj franjevačkoj zajednici koja tu djeluje tako i malom stadu povratnika. Dodao je kako je to i doprinos i poticaj ostvarenju projekta za koji se Plehančani zauzimaju da Plehan ponovno zasja kao Vjersko-kulturni centar.           

Nadbiskup predvodio misu

Duhovne vježbe završene su u četvrtak, 2. ožujka Te Deumom i svečanim misnom slavljem koje je predvodio vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić.      

Svjestan koliko svećenicima znače ovakva duhovna obnavljanja zahvalio je gvardijanu fra Anti što ih svake godine organizira baš u vrijeme korizme. Kako su toga dana i svoj susret imali svećenici Plehanskog arhiđakonata okupilo ih se na misi 50-ak. Njima kao i svećenicima koji su sudjelovali na duhovnim vježbama nadbiskup Vukšić je uz ostalo poručio: „Ništa u našem svećeničkom poslanju nije tako lijepo kao svakodnevna blizina svetoga, kao svakodnevno osluškivanje jeke Riječi Božje, i svakodnevno slavljenje sakramentalne Kristove prisutnosti među ljudima. To je čast koja nam je povjerena, dana kao najveća milost. I s druge strane u mjeri u kojoj želimo biti ponizni i iskreni valja priznati da u našem svećeničkom služenju ništa nije tako teško i ništa tako zahtjevno, bez obzira na mnoštvo drugih izazova, kao istovremena svakodnevna jeka Riječi Božje i svakodnevno slavljenje na misterijski način Isusove prisutnosti.“ Nadbiskup je objasnio kako je to zahtjevno ne samo u onom djelatnom, nego i iznad svega u duhovnom, psihološkom, kreposnom smislu, s obzirom kako se kao ljudi i svećenici osjećaju neprikladnima i nedostojnima, ali istovremeno izabranima i poslanima. „Naše je poslanje živjeti tu svećeničku razapetost neizmjerne ljepote dara i časti koja nam je povjerena i nedostojnosti stajati na toj Gori Božjoj. Stoga je potrebno da se kao Mojsije nekada mi u duhovnom smislu izujemo, i izuvamo, neprestano stojeći na toj Svetoj Gori“, poručio je mons. Vukšić.

Neki od svećenika su nakon duhovnih vježbi posjetili u Derventi grkokatoličku crkvu i samostan sestara Sv. Vinka Paulskog.

B. Lukačević /KT