Ovo je izuzetno znanstveno djelo iz burne i dramatične povijesti katolika na području Banjalučke biskupije predstavljeno u organizaciji Europske akademije Banjalučke biskupije, a bili su nazočni biskupi BK BiH te delegati Biskupskih konferencija Hrvatske i Slovenije.

Pored priređivača i glavnog urednika o knjizi su govorili i javnosti je predstavili dr. Miljenko Aničić, direktor Europske akademije Banjalučke biskupije; dr. fra Velimir Blažević, umirovljeni profesor; akademik prof. dr. Mithad Kozličić sa Sveučilišta u Zadru; dr. Boro Bronza, prof. povijesti sa Filozofskog fakultet u Banja Luci te poznati istraživač i arheolog prof. Boris Graljuk.

 Riječ je o zborniku radova s istoimenog Međunarodnog znanstvenog skupa koji je održan 24. i 25. travnja 2017. u Banja Luci, okupivši 20-ak znanstvenika, povjesničara, pretežito medijavelista iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Mađarske. Tijekom dvodnevnog znanstvenog skupa izloženo je više veoma značajnih tema, koja bi svaka za sebe mogla biti tema nekog novog znanstvenog skupa. Posebno su u zborniku zanimljivi prilozi u kojima se znanstveno, temeljem činjenica, promišlja srednjovjekovna tegobna prošlost Hrvata i Katoličke Crkve na ovim prostorima oslobođena ideologije, mitomanije i povijesnih krivotvorina. S obzirom na povjesničare – medijaveliste koji dolaze iz različitih etničkih i narodnosnih skupina, uvjetno rečeno, dobili smo u ovoj knjizi hrvatski, mađarski, srpski i bošnjački pogled na povijest Dubice i Dubičkog arhiđakonata.

Njihovom zaslugom imamo vrijedno znanstveno djelo iz srednjovjekovne povijesti ovih prostora, (koja je bila tabu tema, a neki autori kao što je svojedobno bio povjesničar i svećenik Banjalučke biskupije vlč. dr.Nikola Bilogrivić platili su glavom bavljenje ovom tematikom) u kojemu je sabrano 18 znanstvenih radova dvadesetorice autora i to: mr. sc. Božo Radoš, „Tragovima nezaborava srednjovjekovne Dubice“; mons. dr. Juraj Kolarić, „Crkvene,društvene i političke prilike u Zagrebačkoj biskupiji od XIII. do XVI. stoljeća s posebnim osvrtom na Dubičkiarhiđakonat“; mons. dr. Anto Orlovac, „Život i djelo Nikole Bilogrivića – istraživača povijesti Dubičkog arhiđakonata“; akademik prof. dr. Mithad Kozličić, „Dubički arhiđakonat na starim geografskim kartama 16. i 17. stoljeća“; mr.sc. Ante Milinović, „Povijesno bogatstvo sakralne baštine feudalnog posjeda Vodica kod Dubice“; ing. Marijan Tomić, „Sakralna povijesna baština srednjovjekovnog Sanskog dekanata“; dr. Boris Graljuk, „Romaničko i gotičko sakralno graditeljstvo na području Pounja i Povrbasja“; prof. dr. Fikret Midžić, „Dubički arhiđakonat u sastavu osmanske Bosne kroz analizu katastarski popisnih deftera“; dr. Szabolcs Varga, „Povijest Dubice i dubičkog arhiđakonata u XVI. stoljeću u mađarskoj književnosti“; dr. fra Velimir Blažević, „Franjevci i franjevački samostani na prostoru Dubičkog arhiđakonata i Sjeverozapadne Bosne“; fra Gaudencije Vito Spetić, „Red pavlina u XIII. stoljeću, okolnosti dolaska u Dubicu“; dr. fra Slavko Slišković – fra Domagoj Štefulić, „Dominikanci u Dubičkom arhiđakonatu Zagrebačke biskupije“: prof. dr. Boro Bronza, „Mađarsko kraljevstvo i instalacija templara i hospitalaca na području Dubice“; dr. Juraj Belaj, „Materijalni tragovi nazočnosti viteških redova templara i ivanovaca na području srednjovjekovne dubičke županije“; dr. Zsolt Hunyadi, „ Uloga hospitalaca u Dubičkoj županiji u ugarsko-slavonskom prioratu s posebnim osvrtom na njihovo djelovanje kao mjesto autentičnosti (locus credibilis); dr. Damir Karbić – dr. Marija Karbić, „Dubički perceptorat u kontekstu razvoja i djelovanja templara u Ugarsko – hrvatskom kraljevstvu“; dr. Tamas Palosfalvi, „Priori Vrane, župani Dubice u borbi protiv Osmanlija u kasnom srednjem vijeku“ i pok. prof. Antun Toni Abramović, „Utvrde stare Hrvatske, Kraljevina Hrvatska – Dubica“.

Priređivač i urednik ovog zbornika je Frano Piplović, voditelj studija Europske akademije Banjalučke biskupije, koji je ujedno i pokretač biblioteke Korijeni u kojoj je i objavljeno ovo izdanje. Inače uz ovu vrijednu publikaciju u protekle tri godine, od kada je pokrenuta ova biblioteka, pod njezinim imenom tiskano je i objavljeno 10 vrlo vrijednih knjiga iz bliže i daljnje prošlosti Katoličke Crkve i Hrvata ovih prostora sjeverozapadne Bosne. Kako bi se sačuvalo elementarno pamćenje o korijenima jednog najstarijeg i do prije nekoliko stoljeća najmnogoljudnijeg naroda i Katoličke Crkve koja je na ovim prostorima uvijek bila uz njega, a danas je taj narod i Crkva na putu potpunog istrjebljenja iz ovih prostora – ustanovljena je ova biblioteku i u ovih 10-ak dosadašnjih izdanja obrađivane su teške povijesne, društvene i političke istine iz bliže ili daljnje prošlosti Hrvata, kao najstarijeg domicilnog naroda u ovim prostorima.

Treba podsjetiti da je na užem i širem području nekadašnjeg Dubičkog arhiđakonata u razvijenom Srednjem vijeku, skupa s brojnim (i tada uglavnom homogenim) hrvatskim-katoličkim pučanstvom, djelovalo je i nekoliko rimokatoličkih redova: dominikanci, pavlini, franjevci, cisterciti, viteški redovi templari i ivanovci. Neki od njih su na dubičkom području živjeli i djelovali duže od 250 godina. Hrvatsko-katoličko pučanstvo je kontinuirano živjelo na ovim prostorima od svojega doseljenja u 2. polovici VII. stoljeća, pa sve do dolaska Turaka, nakon čega je, u nekoliko prognaničkih valova, njegov najveći dio nepovratno napustio svoj višestoljetni zavičaj. Kao što je poznato i nakon nestanka Otomanskog carstva s ovih područja katolicima ovog dijela BiH i danas je, kako je navedeno na predstavljanju, skrojena slična sudbina poput one u doba Otomanskog carstva – potpuno iskorjenjivanje uz pristanak nekih današnjih međunarodnih centara moći.  

Spiritus movens cijelog projekta su banjalučki biskup dr. Franjo Komarica i Božo Radoš, sin Dubice i Dubičkog kraja te neumorni istraživač. Pokušavao je Božo zainteresirati svakoga kome je stalo do istine. Kucao je na mnoga vrata. Obraćao se i GK RH u Banja Luci o čemu su iscrpne informacije prosljeđivane tadašnjem Ministarstvu kulture, no odgovora na prijedloge i inicijative nije bilo . Zapravo s mrtve točke se krenulo kada je prije nekoliko godina započeta obnova i izgradnja do temelja srušene Katoličke Crkve u Bosanskoj Dubici. Nakon toga se s cijelim projektom, podrškom i zagovaranjem samog biskupa dr. Franje Komarice, krenulo u izvedbu.

Kako se moglo čuti na predstavljanju tri su glavna razloga za odabir ove teme za ovaj znanstveni skup.

Prvi je pisanom riječi, znanstveno i činjenično utemeljenom, na svijetlo dana iznijeti što više znanstveno utemeljenih povijesnih istina i činjenica o visokom stupnju vjerskog, kulturnog, uljudbenog i opće-civilizacijskog razvitka najbogatije Donjoslavonske županije tadašnjeg Hrvatsko–Ugarskog kraljevstva, nastalog 1102., izborom ugarskoga kralja Kolomana za hrvatsko-dalmatinskog kralja.

Drugi je što se ovim znanstvenim skupom povjesničara, medijavelista željelo prekinuti više desetljeća nametnutu šutnju o Dubici, napose u znanstvenim krugovima te upoznati širu javnost s istinitim stanjem stvari na području Dubice u razvijenom Srednjem vijeku pa sve do pada pod tursku vlast. Dubički arhiđakonat, koji je sve od 1094. u crkvenom pogledu pripadao Zagrebačkoj biskupiji, činili su tri dekanata, Unski, Sanski i Vrbaški. Odabran je ovaj okvir za znanstveno proučavanje zajedničke srednjovjekovne prošlosti današnjih zapadnih dijelova Bosanske Krajine, kako bi svi oni koji nisu bili u mogućnosti spoznati povijesne okolnosti s kraja Srednjeg vijeka – kada su uslijedile ogromne migracije i kada je došlo do nesagledivo velike izmjene demografske slike pučanstva na ovim prostorima – mogli lakše shvatiti, te racionalno i ozbiljno prihvatiti nesporne povijesne činjenice i povijesnu istinu kao jedan od nezaobilaznih orijentira u vremenu i prostoru.

Treći razlog zbog čega se opredijelilo za ovu temu je da tema o Dubici i Dubičkom arhiđakonatu bude inicijalna kapisla za pokretanje inicijative za osnivanje Dijecezanskog muzeja Banjalučke biskupije, kao jedine ustanove hrvatskog naroda i Katoličke Crkve na ovom prostoru BiH koja će čuvati, istraživati i skrbiti o kulturno-povijesnoj baštini Hrvata ovih prostora. Temeljem ovakve orijentacije i same inicijative do sada je održan znanstveni skup, priređen i tiskan zbornik te donijet dekret o osnivanju Dijecezanskog muzeja.

KT / TABB