Uz domaćeg župnika vlč. Marka Sliškovića suslavilo je desetak svećenika.  Nazočili su mnogobrojni Posavljaci koji su za tu prigodu u svoj rodni kraj došli iz raznih mjesta Europe u koje su izbjegli pred strahotama zadnjega rata.

Poticajna, ohrabrujuća i proročka je bila homilija prof. Ivelja  u kojoj je potaknuo Bjelobrđane da čuvaju svoj rodni kraj. Aktualizirajući misna čitanja toga blagdana ustvrdio je da Bog nije zaboravio taj kraj.

 „Kada ljudi vide kraj, Bog vidi početak. Kada ljudi vide pustoš, Bog vidi sjeme. Kada ljudi vide starost, Bog vidi život. Kada ljudi vide grob, Bog vidi uskrsnuće. Bog nikada ljude nije spašavao preko mnoštva, nego uvijek preko ostatka“, ustvrdio je fra Šimo i potkrijepio to kroz biblijske likove: Nou, Abrahama, Mojsiju,  Blaženu Djevicu Mariju…

Svjestan kako su Bjelobrđani i ostali Posavljaci puno toga izgubili u zadnjem ratu pozvao ih je da ne razmišljaju više što su izgubili, nego što su sačuvali. „Današnje vas Evanđelje potiče da promišljate jeste li sačuvali ono najvažnije; svoju vjeru, nedjelju, križ, ime svojih predaka, molitvu, Krista… Bog vam danas govori da nije završio s vama. Ljudi možda jesu, politike, institucije možda jesu, ali Bog nije. Dokle se god ovdje slavi misa, čini znak križa, izgovara Oče naš, dokle god vas zvona pozivaju na molitvu - Bog nije završio s vama“, poručio je Bjelobrđanima i ostalim nazočnim Posavljacima propovjednik Ivelj.

Druženje su toga dana nastavili uz zajednički ručak pod velikim šatorom.

Manifestacija Dani Bijelo Brdo započela je u subotu 20. lipnja.

U želji da sudjeluje što više mladih program je započeo tradicionalnim malonogometnim turnirom koji je okupio nekoliko sportskih ekipa iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Najviše smijeha, navijanja i pozitivne atmosfere donijela je revijalna utakmica između veterana Omladinca i bijelobrdskih dama. Nakon velike borbe pobjedu su nakon izvođenja penala odnijele dame. Najbolja igračica u redovima „Bjelobrdskih dama“ bila je Željka Peić, koja je postigla odlučujući pogodak s bijele točke, dok je Tea Čabraja briljirala na vratima i obranila čak dva kaznena udarca te zasluženo ponijela titulu najbolje vratarke. Pobjednicima su uručena priznanja i nagrade. Velik broj mladih koji su sudjelovali u ovom povijesnom događaju dokaz su da Bijelo Brdo ima budućnost i da ljubav prema rodnom kraju ne poznaje udaljenosti.

Nakon sportskih uzbuđenja veselje se nastavilo pod šatorom uz pjesmu i odličnu atmosferu za koju se pobrinuo Mario Mioč. Pjevalo se, plesalo i družilo do kasno u noć, baš onako kako to u Bijelom Brdu i priliči. Svoju zahvalu kako sudionicima turnira, volonterima, gledateljima, sponzorima, napose  generalnim sponzorima, Mirhadu i Ameldini Dželalagić iz Australije, koji  koji su svojim prilogom omogućili ovaj događaj uputili su organizatori. Posebnu zahvalnost uputili su obiteljima Pejić, Stjepanović, Drmić i Perić, koje su pripreme hranu i piće i posluživali goste.

Zajedništvo je nastavljeno i drugoga dana na koncertu koji je pjesmom obogatio poznati pjevač narodne glazbe Halid Muslimović.

Svečano je bilo i u predvečerje svetkovine u utorak, 23. lipnja. Misno slavlje ispred kapele Sv. Ane predvodio je domaći sin mons. Stipo Zeba. Nakon mise svečana je bila procesija sa svijećama od kapele do župne crkve, a nezaboravno je bilo i paljenje ivanjskih kresova.

Druženje su Bjelobrđani sa svojim gostima nastavili u nedavno izgrađenoj „kafanici“ koju su dali ime „Kafanica Rodni kraj“ gdje su zajedno gledali i nogometnu utakmicu Hrvatska - Panama.

Bili su to doista nezaboravni dani kako za Bjelobrđane tako i za njihove goste. Unatoč svom naporu koji su kao organizatori podnijeli danima prije i na same dane manifestacije bračni par Čabraja, Ivica koji je predsjednik Mjesne zajednice i supruga mu Antonija koja je predsjednica udruge Bjelobrđani iskazali su svoju radost, želju i obećanje da će se ta tradicija nastaviti.

„Bijelo Brdo je uvijek bilo i ostat će mjesto otvoreno za sve ljude dobre volje. Ponosni smo na suživot, međusobno poštovanje i prijateljstvo koje njegujemo sa svojim susjedima, bez obzira na vjeru, naciju ili bilo koju drugu različitost. Upravo zato nas posebno raduje kada se zajedno okupljamo, slavimo i stvaramo uspomene koje će ostati zapisane u srcima svih nas“, rekli su organizatori Čabraja.

Inače, župa Bijelo Brdo, koja je utemeljena 1921. odvajanjem od vjerničke zajednice Koraće, smjestila se na brdu između Dervente i rijeke Save, a uz ostalo obilježena je stradanjem po završetku II. svjetskog kada je su u selu provedena masovna uhićenja ne samo muškaraca nego i žena i djece te je ubijeno više od 200 ljudi. Također, Hrvati katolici, kojih je 1991. bilo 2 191, protjerani su na početku posljednjega rata i danas ih na području župe stalno živi 18.

Najviše se vjernika okupi na patron te se poslije mise zadrže u druženju pod šatorom i uz zvuke narodnog melosa.

B. Lukačević     / KT