Središnji događaj proslave na kojoj se okupilo 14 svećenika i laika, članova generacija koji su u zadarsko sjemenište došli 1996., a maturirali 2000., te šest njihovih profesora i trojica odgojitelja, bila je sveta misa u sjemenišnoj kapelici.

Misno slavlje, uz koncelebraciju sedam misnika, predslavio je nekadašnji rektor sjemeništa don Joso Kokić.

Sjećanje i izazov „umora Crkve“

U prigodnoj homiliji najprije je uspostavio „dijagnozu svijeta današnjice“.

Citirajući papu Prevosta spomenuo je da je bolest današnjeg vremena: umor od života. Na tom tragu istaknuo je riječi blagopokojnog pape Benedikta XVI. koji je kazao kako je svijet „umoran od pohlepe, od izrabljivanja i podjela; od slobode i ljudske autonomije bez trajnih vrednota… a Bog je ljubav i izvor svih ljubavi“. Također je definirao kako je strah bitna odrednica aktualnog ljudskog postojanja. Napomenuo je kako je još prije 200 godina Dostojevski u romanu Bjesovi nagovijestio što će doći – vrijeme bez Boga.

Konstatirao je kako o povijesti valja „promišljati u svom srcu“ te potaknuo na otkrivanje novih oblika djelovanja kako bi se pomoglo čovjeku da raste i razvija se u vjernosti evanđelju i Ljubavi. Stoga je citirao riječi Sv. Ivana Pavla II. o sjećanju – po kojemu se „u psihi osobe definira i percepcija vlastitog identiteta“.

Na temelju misnih čitanja i primjera Josipa Egipatskoga ilustrirao je što znači njegovanje toga sjećanja. „Kada umire Josip on odbija kult ličnosti te govori o praštanju i pomirenju… Josip želi živjeti za braću. Jer kad se tako živi onda se ne umire… I da se živjelo i u Crkvi tako, ovo sjemenište ne bi umrlo – znate da ovo sjemenište više nema sjemeništaraca. Nije to samo ovdje nego, nažalost, diljem svijeta“, kazao je don Joso te ustvrdio da je i Crkva umorna „od istoga onoga od čega je umoran svijet“.

„Nismo umorni od posla, nego od krivog posla, od ne-posla. Dali smo se zavesti od ovoga oholog svijeta. Jedini izlaz iz toga 'zagrljaja svijeta' jest stalno obnavljanje u sebi – jer snaga ne dolazi od nas nego od Krista“, kazao je nekadašnji rektor istaknuvši riječi obraćenika Chestertona: „Ne želim pripadati Crkvi koju svijet mijenja, nego želim pripadati Crkvi koja svijet mijenja… Jer ispunjenje svih ljudskih želja ostvaruje se u Isusu Kristu.“

Završno je uputio na Kristovu logiku služenja – „svojim učenicima, svojoj zajednici“ te potaknuo nazočne neka se pitaju: „Je li stvarno činim ono što im život daje ili ono što mi život umara i uništava?“

Razredni sat i druženje

Poslije popričesne molitve riječi pozdrava i zahvale u ime generacija 2000. izrekao je vlč. Mladen Kalfić, kancelar Vrhbosanske nadbiskupije.

Nakon svete mise, na kojoj su liturgijsko pjevanje predvodili nekadašnji zadarski pitomci predvođeni vjeroučiteljem Tonijem Pejićem, nazočni su otišli u jednu od učionica gdje je održan „razredni sat“ tijekom kojega je nekadašnja razrednica prof. Vanja Bajlo uz uvid u dnevnik, prozvala svakoga iz generacija 2000. te su svi imali prigodu u nekoliko rečenica se predstaviti.

Proslava 25 godina mature nastavljena je uz ručak u jednom restoranu u obližnjim Bibinjama. Budući da su članovi ove generacije, 2023. utemeljili udrugu Zmajević 2000, njezin je predsjednik, vjeroučitelj Branko Radoš, nazočnim profesorima i odgojiteljima darovao prigodne darove s logotipom udruge.  

Osim spomenutih na proslavi, koja je nastavak tradicije okupljanja započete 2010., sudjelovali su: vlč. Damir Ivanović, don Valter Kotlar, vlč. Josip Šimunović i vlč. Josip Vajdner te: Ilija Grabovac, Ivica Grubeša, Ante Barać, Marinko Banović, Anto Marić, Ivan Mitrović i Josip Vuleta.

Također, nazočili su i profesori: Mirela Zubčić, Linda Mijić, Marijan Pranjić, Branko Perinčić, Mario Bebić, kao i odgojitelji duhovnik don Josip Radojica Pinčić i prefekt don Zdenko Dundović.

Spomenimo i kako su nekadašnji pitomci zadarskog sjemeništa došli dan ranije kada je bio organiziran izlet brodom do Kornata, uz večernje druženje tijekom kojega je, prema tradiciji, svatko rekao ponešto o svome životu kroz proteklu godinu dana – od posljednjeg susreta, a sve je bilo popraćeno pjesmom i prisjećanjem na sjemenišne dogodovštine.

Generaciji 2000. u jednom su se trenutku pridružili i njihove kolege iz sjemeništa, a koji pripadaju starijim generacijama: Tome Šimunić, Alen Maračić i Pero Grgić.

Na kraju je dogovoreno da sljedeći susret bude u Vojniću, u drugom vikendu srpnja 2026.

KT