Predvođeni župnikom župe Uzašašća Gospodinova vlč. Markom Majstorovićem te vlč. Ivon Jeziđićem i s. Ljubicom Stjepanović skupina od 55 hodočasnika uputila se u jutarnjim satima 1. veljače od Novog Travnika prema Sarajevu da bi, uz stajanje za odmor i osvježenje, došla u Međugorje na svoje prvo odredište u sklopu ovog hodočašća.

Nakon smještaja hodočasnici su imali slobodno vrijeme za odmor, pobožnost i dr., a u 17 sati u župnoj crkvi Sv. Jakova zajedno su sudjelovali u večernjem programu župe: molitva krunice, mogućnost primanja sakramenta pomirenja te euharistijsko slavlje – vrhunac prvoga dana hodočasničkoga puta.

Prvoga dana boravka u Dubrovniku, 2. veljače - kalendarski na blagdan Prikazanja Gospodinova – Svijećnica/Kalendora, hodočasnici su po dolasku sudjelovali na svetom misnom slavlju u crkvi Male braće u Starom gradu. Nakon sv. mise franjevci su ih pozvali da posjete njihov samostanski kompleks povjesno starim oko 700 godina: u crkvi, među ostalim, mogli su vidjeti oltarnu sliku Celestina Medovićai posljednje počivališteIvana Gundulića; ljekarna Male braće jedna je od atrakcija po kojima je Dubrovnik poznat širom svijeta. Mnogi samostani poznati su po ugodnim klaustarima, a dubrovačka Mala braća imaju jedan od najljepših u Hrvatskoj koji je izgrađen u romaničko-gotičkom stilu. Četverokutni prostor okružuju prekrasni trijemovi, a tu je i mala česma iz 15. stoljeća. Bogati samostanski muzej, osim knjižne i arhivske građe, poznat je po brojnim izlošcima iz ljekarne, od kojih neki potječu s njenih početaka - iz 14. stoljeća. Prema legendi, Dubrovnik je na proputovanju u Svetu Zemlju, početkom 13. stoljeća, posjetio Franjo Asiški, te od tada franjevci djeluju u Dubrovniku.

U nastavku hodočasnici su imali osobno vrijeme za daljnji razgled središnje jezgre grada, molitvu i pobožnost. U popodnevnim satima ispred Parčeve crkve, gdje su se okupili brojni vjernici i svečevi štovatelji, sudjelovali su u programu otvorenja Feste Sv. Vlaha. Redoviti dijelovi otvora Feste su: čitanje Lausa – svečana pohvala svecu i danu, nagovor dubrovačkog biskupa mons. Mate Uzinića, čitanje čestitki pristiglih za Festu, blagoslov jela koja donose djeca i djevojke u narodnim nošnjama, puštanje golubica na slobodu, podizanje barjaka sv. Vlaha na Orlandov stup uz pjevanje himna Sv. Vlahu Čuj Sv. Vlaho naš, te pucnji trombunjera u gradskoj luci. Po završetku službenog dijela otvaranja Feste, slobodnog vremena i mogućnosti grličanja u crkvi - tu mogućnost imali su i na sam dan Feste - hodočasnici su se vratili u večernjim satima u hotel Lero, gdje su bili smješteni tijekom dvodnevnog boravka u Dubrovniku, na večeru, druženje, razgovor te počinak.

Središnja proslava Feste je pred parčevom crkvom 3. veljače koju najavljuje jutarnja budnica – pucanjem iz plotuna.

Sveto misno slavlje u 10 sati je predslavio mons. Zdenko Križić, gospićko-senjski biskup.

U svojoj homiliji biskup Križić je naglasio kako je potrebno "...znati nositi svoje životne kušnje, a ne izgubiti finoću i vedrinu: to je ono što oplemenjuje i posvećuje. To spada u mučeništvo ljubavi. Sigurno je jedno: čovjek koji izgubi sposobnost da trpi, izgubio je sposobnost da se promijeni i postane bolji. Stoga uzeti svoj križ ne znači drugo nego živjeti ljubav, dobrotu, služenje. To je bio i križ Isusova života. Nije ga nosio s mržnjom i proklinjanjem, nego s ljubavlju prikazivao Bogu za ljude. Ljubav je sposobna svaki križ pretvoriti u blagoslov."

Po završetku mise bila je veličanstvena i uvijek dojmljiva procecija ulicama Grada: puk u živopisnim narodnim nošnjama iz cijelog dubrovačkog kraja, iz ostalih dijelova Hrvatske i susjednih zemalja gdje žive Hrvati te Dubrovčani sa svih strana svijeta, glazba, trombunjeri, prvopričesnici u bijelim haljinama, barjaktari, festanjuli, redovnici i redovnice, svećenici, biskupi sa svečevim relikvijama, pjesma crkvenih zborova i vjerničkog puka koja dostojanstveno i svečano odjekuje ulicama Grada. Procesija je završila blagoslovom puka.

Nakon osvježenja i predaha, hodočasnici su se zaputili još u obilazak Starog grada te obilazak znamenitih dubrovačkih zidina.  

Narodno slavlje Feste se nastavilo i u popodnevnim satima, ispunjeno igrom, pjesmom i tradicionalnom tombolom.

U dolasku i na povratku kući svo vrijeme u autobusu je bilo živo: izmjenjivala se molitva, pjesma te ugodni i veseli razgovori, podijeljena iskustva hodočašća i preporuke za druga, kao i molitve za sve one koji su završili ovozemaljsko hodočašće a bili dionici višegodišnjih raznih  hodočašća. I smijeha nije nedostajalo!

Neka i ovo hodočašće bude blagoslov Ljubavi za sve sudionike hodočašća, za sve ljude dobre volje.

MM/ KT