Središnje euharistijsko slavlje predvodio je zagrebački nadbiskup Josip kard. Bozanić, u zajedništvu s biskupima i prezbiterima Metropolije. Spominjući se dana kada je prije 20 godina Alojzije Stepinac proglašen blaženim, kardinal Bozanić istaknuo je kako su ovaj puta biskupi, svećenici i redovnici Zagrebačke metropolije odlučili pohoditi upravo Krašić. Mjesto je to u koje su njihovi prethodnici nekada potajno dolazili Stepincu, da bi ga vidjeli, primili blagoslov, prenijeli poruku i dobili novo nadahnuće za ustrajnost u životu i apostolatu, javila je IKA.

„Hodočastimo danas u Krašić da bismo se spomenuli svih svećenika i drugih ljudi koji su unatoč teškoćama, žrtvama i čak opasnostima po život, dolazili ovamo Nadbiskupu, da bi čuvali i jačali vjerničku povezanost i crkveno zajedništvo. Sve je to i nama danas potrebno, a ovo je mjesto bilo i ostalo duhovno središte za obnovu u našoj svakidašnjici“, kazao je kardinal Bozanić. „Zbog čega je ovo mjesto u Krašiću postalo mjestom osobite duhovne prisutnosti? Ponajprije jer je nadbiskup Stepinac trajno živio u Božjoj prisutnosti, njome bio zahvaćen i njome vođen“, istaknuo je kardinal.

Spominjući trpljenje starozavjetnog Joba, rekao je kako trpljenje ostaje izazov za svakog čovjeka. „Trpljenje je izazov u svakom vremenu te posebno postavlja pitanja u pokušajima koji ne prihvaćaju Božju providnost. Nadbiskup Stepinac se na osobit način našao pred kušnjom ponora zla i upravo je ovdje, najviše u ovoj crkvi u vrijeme komunističkog zatočeništva tražio odgovore na mnoga pitanja. Uvijek je imao Boga na prvome mjestu i ponavljao: 'U tebe se, Gospodine, uzdam'“, podsjetio je nadbiskup Bozanić dodavši kako je upravo u rodnom Krašiću Stepinac razmatrao svoj poziv, znajući da nije učenik nad Učiteljem.

„Govor o svetosti u ovome se prostoru nameće sam od sebe, jer svetost se ne može ograničiti. Dolazak ovamo i boravak ovdje za nas svećenike i buduće svećenike je plodonosan, jer se osjeća dah redovitosti naše svećeničke službe, a povijesne su okolnosti Krašiću dale da postane jezgra i da bude sjeme koje donosi obilat rod“, kazao je kardinal.

„Ovdje vidimo da se u neznatnosti, s malo sredstava i s puno srca gradi Crkva koja se suprotstavlja silnicima snagom Evanđelja. Ovdje nalazimo kriterije razlučivanja dobra i zla u samoj Crkvi i izvan nje. Na ovome mjestu, koje je ostalo karikom zajedništva i povezanosti, molimo za sveopću Crkvu, za papu Franju, za naše biskupije, za sve hrvatske biskupe, svećenike, redovnike i redovnice, Kristove vjernike laike u domovini i diljem svijeta, spominjući se da je blaženi Alojzije svetac vjernosti i jedinstva Crkve, kao i siguran oslonac i kompas hrvatskomu društvu“, naglasio je propovjednik.  

Svećenicima je odao priznanje za njihov pastoralni rad i dao potporu u njihovu svećeničkom životu. „Ovdje smo danas da jedni druge, u izazovima i križevima koji pritišću Crkvu, jačamo u svećeničkom pozivu i potičemo na vjerno nasljedovanje Krista u zajedništvu Crkve. Ovdje s blaženim Alojzijem snažno osjećamo da Gospodin treba ljude koji nisu prikovani uz svoje prohtjeve, bježeći u skloništa pred svijetom, nego spremne za svjedočenje Isusa ondje gdje smo od Crkve poslani. Gospodin treba ljude u punini ljudskosti koji nisu zatvoreni u nejasnu religioznost i duhovnost bez dodira sa životnim stvarnostima, nego koji su znakovi pouzdanja i nutarnje radosti koja dolazi od slobode u Kristu. Gospodin treba ljude koji se ne dopuštaju umrtviti grijesima, ranama i neuspjesima, neprestano gledajući unatrag, ljude koji znaju slijediti smjer gledajući buduće, naviještajući i otvarajući srca Riječi koju Gospodin želi posijati u ljudima“, naveo je kardinal.

Kazao je kako Stepinčev Krašić ostaje mjestom pouke za sve koji žele lijepu i plemenitu Hrvatsku: svjesnu darova što ih je primila i vrjednota koje treba njegovati; Hrvatsku koja se zalaže za istinu i slobodu, za pravednost i poštenje, koje se ne može graditi zatajujući glas savjesti; Hrvatsku koja pokazuje vrijednost i smisao života; Hrvatsku koju trpljenje jača, a križ prosvjetljuje, odgaja i oplemenjuje za služenje bližnjima, svakome čovjeku, posebno najpotrebnijima.

Svetost blaženoga Alojzija je, dodao je, izvor Isusove sigurnosti u suvremenim nesigurnostima, Isusove hrabrosti i jasnoće u vremenu nejasnoća, Isusove radosti i nade pred mnogim pitanjima koja izazivaju žalost i tjeskobe. Ovdje, kazao je zagrebački nadbiskup, osjećamo korake svoje braće i sestara, posebno svećenika koji su dolazili svome Nadbiskupu, njihovo oduševljenje, spremnost na žrtvu i vjernost Crkvi, prenijela je IKA.

Zahvaljujući Gospodinu za tolike svete svećeničke primjere u davnoj i nedavnoj prošlosti i tolika svijetla nastojanja svećenika u našoj sadašnjosti, kardinal Bozanić sve je preporučio zagovoru Blažene Djevice Marije, Majke Crkve i Kraljice Hrvata, uz riječi: „Blaženi Alojzije, moli za nas svećenike i pomozi nam da evanđeoskom ljubavlju ljubimo Crkvu i svoju hrvatsku Domovinu“.

KT