Vukovar

Misa zadušnica na Dan sjećanja u Vukovaru


U nedjelju 18. studenoga na Dan sjećanja, na Memorijalnom spomen-groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru, misu zadušnicu za sve stradale predvodio je mons. Egidije Ivan Živković, željezanski biskup iz austrijskoga Gradišća.

U koncelebraciji s mons. Egidijem bilo je devet nad/biskupa, među njima i vrhbosanski nadbiskup metropolita Vinko kard. Puljić kao i vojni ordinarij u BiH mons. Tomo Vukšić te veliki broj svećenika.

Na početku, pozdravnu riječ uputio je domaćin, đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić koji je podsjetio kako se na ovaj dan, okupljanjem na Memorijalnom spomen-groblju Dubrava spominje žrtve branitelja Vukovara i svih žrtava Domovinskog rata. „Svoje misli, osjećaje i nade stapamo u spomen-slavlje Kristova prijelaza kroz smrt u život, u slavlje euharistije 'na čast otajstva Križa i muke Gospodnje'. Isusova je žrtva potpuno bila ispunjena božanskom ljubavlju. Nasuprot grijehu, stradanju i smrti ona je zasjala u događaju uskrsnuća i postala izvorom spasenja“, poručio je mons. Đuro pozdravivši okupljene vjernike te predstavnike crkvenih i političkih krugova.

U prigodnoj propovijedi kako donosi IKA, mons. Živković je najprije kazao kako njegov duboki naklon pripada mrtvima koji počivaju u ovome groblju i pokojnima čija su tijela nevino stradala po cijeloj Hrvatskoj i šire, iz bilo kojih ratova i vremena bez obzira na vjeru i naciju.

„Možda bi bilo bolje na Dan sjećanja, na grobovima ovih mrtvih samo šutjeti i moliti. Ja ću ipak nešto reći iako nam grobovi govore puno više od svake izrečene riječi (…) Danas stojimo u blizini granice katoličkih i pravoslavnih kršćana. Braćo, uistinu ste kroz prošla vremena kao kršćani, bili jako, jako daleko. Znajte, svaka izgubljena minuta u traženju mira prerasta u mržnju. Došlo je vrijeme da podvučete crtu. Pođite se konačno približavati jedni drugima po Krvi Kristovoj koja je prolivena za sve ljude, a posebno za nas kršćane (…) Hodajući u koloni sjećanja, dostojanstveno sam gazio, ovu zemlju natopljenu mučeničkom krvlju. Za pete su mi se lijepili: zemlja, krv i suze, a kroz tijelo mi je prolazila jeza i jauk bespomoćnih zarobljenika, koji su mučeni kao Krist na svome križnom putu. Ponavljao sam danas u sebi više puta Kristove riječi, Egidije, smiri se: 'Neka se ne uznemiruje srce tvoje'. Svaki korak prema ovome groblju u meni je stvarao sve veću bol i suze, pitajući se zar je moguće da su kršćani vršili ovolika zla“, kazao je željezanski biskup.

„Mi smo svjesni da neke boli Vukovar i Dan sjećanja na nevine žrtve. Tko prešućuje žrtve on ih ponovo ubija (…) Ja vas sve molim: i jedne i druge i treće. Ne generalizirajte. Nikada ne optužujte cijeli narod. Za zlo u Vukovaru nije kolektivno kriv srpski narod jer u ovim grobovima leže i Srbi koji su bili lojalni svojoj rodnoj domovini Hrvatskoj. Bol, sram, zločin i rat su učinili oni koji su htjeli pokoriti slobodu hrvatskoga naroda. U Vukovaru je započela velika nepravda zato mora ovdje započeti i korektna sudska pravda, koja ne smije biti poticana samo prosvjedima. Ako je Vukovar simbol patnje, a jest, neka konačno bude i simbol pravde“, ustvrdio je mons. Egidije.

U nastavku je kazao kako osjeća veliku bol i tugu kada čuje istinu, kako stotine tisuća mladih napušta ovu zemlju za koju su mnogi ginuli. „Gubite zdrave i mlade snage koje su mogle: obnoviti državu i podići palo gospodarstvo. Iseljavanjem, neki vode podmukli rat protiv Domovine (…) Želja mi je dok plačemo da ujedno pjevamo i molimo za Vukovar. Molimo posebno za uplakane majke čiji sinovi vape s neba: Mati, o najdraža mati neka nas tvoja molitva prati. Vukovarski toranj je za mene simbol ranjene majke koja unatoč ubijanju sina, ponosno stoji pod križem i čeka njegovo Uskrsnuće. Ranjeni Vukovarski toranj iz kojeg je curila krv i voda kao simbol života ipak je doživio uskrsnuće Vukovara“, poručio je na kraju homilije biskup Živković.

Dodajmo, kako javlja Hina, da je misi zadušnici prethodila kolona sjećanja vukovarskim ulicama koja je okupila nekoliko desetaka tisuća domoljuba pristiglih iz cijele Hrvatske i inozemstva.
Drugu godinu zaredom predvodili su je hrvatski branitelji i članovi obitelji ubijenih, zatočenih i nestalih branitelja Vukovara, iza njih išli su pripadnici Hrvatske vojske, koji su nosili zastave svih ratnih postrojbi u Republici Hrvatskoj te 20-ak povijesnih postrojbi iz svih krajeva Hrvatske.
Dok je kolona prolazila gradskim ulicama, pridružili su joj se brojni građani sa zastavama i upaljenim lampionima.

KT