Dubrovnik

Nuncij Lingua blagoslovio obnovljenu crkvu Sv. Mihajla u Dubrovniku


Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua u subotu, 18. srpnja, blagoslovio je obnovljenu staru crkvu Sv. Mihajla u istoimenoj župi u Dubrovniku te obnovljenu staru župnu kuću koja se nalazi uz crkvu.

Prije toga, nuncij Lingua je u novoj župnoj crkvi predslavio misu na kojoj je sudjelovao veliki broj vjernika, a u koncelebraciji su među ostalim svećenicima bili dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, generalni vikar don Hrvoje Katušić te župnik domaćin don Robert Čibarić.

U propovijedi je apostolski nuncij govorio o važnosti slušanja unutarnjeg glasa kako bi vjernici dopustili Duhu da se izrekne jer on zna što je ispravno moliti. Na tom putu pomažu molitva Očenaša i molitve psalama.

U prvom dijelu propovijedi, nuncij Lingua progovorio je o ljudima, rekavši kako su oni nemoćni, i željeli bi moliti za pomoć u trenutku slabosti, ali ne znaju što da molie kako valja, to jest ne znaju kako moliti. “Ne znamo je li u redu ono što molimo ili nije, je li to doista ono što trebamo”. Spomenuo je poteškoće koje vjernici susreću katkad u molitvi: “Jedan se lako rastrese, drugi se brzo umori, treći opet pomišlja: mnogo sam molio, ali Gospodin me nije uslišio, kao da me ne sluša. Postoji opasnost da sve pustimo, misleći kako je beskorisno moliti ili pak kako je nemoguće dobro moliti”.

Zatim je propovjednik govorio o drugom subjektu, o Duhu, koji je u ljudima, koji “uzdiše”. “Čini se da se niti Duh, koji je u nama, ne uspijeva dobro izraziti, da ne uspijeva jasno uobličiti našu molitvu. Zašto? Možda zato jer mu mi ne dopuštamo da se izrazi, pružamo mu neki otpor, gušimo ga. Zašto ne dopuštamo Duhu, kojega smo izobilno primili u krštenju i potom u sakramentu potvrde, da se izrazi? Zato što su naše želje protivne željama Duha”, kazao je nuncij.

Kao treće nuncij je objasnio djelovanje Boga Oca koji zna što se nalazi u ljudskoj dubini, poznaje ljudska srca i razumije neizrecive uzdahe koje Duh upućuje Ocu u nemoći čovjeka. Za njega Sv. Pavao kaže: „A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha“.

U nadahnutoj homiliji kazao je kako svaki čovjek prima Duha Božjega. On se, dakle, ne daje samo kršćanima. O tome vrlo dobro govori, na simboličan način, izvještaj o stvaranju, rekao je. „Bog uzima blato: to je naša slabost. Ne uzima neki čvrsti dragocjen metal. Stvoreni smo od blata, ali nam daje život udahnjujući u nas svoga Duha”.

Svaki živi čovjek prima Duha Božjega, nastavio je propovijedati nuncij Lingua rekavši kako se to događa u utrobi majke kada se formira zametak. „Zbog toga vjerujemo da je život svet od početka, jer upravo u tom trenutku Bog udahnjuje u nas svoga Duha. Od tog trenutka nismo samo ‘tijelo’, materija, već smo i ‘duh’, imamo Duha Božjega u sebi“, pojasnio je.

U nastavku je tumačio evanđeoski ulomak (Mt 13, 24-43) koji govori o sijeanju pšenice i rastu kukolja. Dobro sjeme i kukolj uvijek su prisutni u svakom srcu, kazao je nuncij, te nastavio kako bi ljudi željeli, poput učenika iz prispodobe, iščupati kukolj odmah. No, Gospodin se boji da će se tako iščupati s njim i pšenica, dodao je naglasivši kako bi čupanje kukolja značilo oduzimanje slobode. “Bogu se ne žuri i poštuje našu slobodu. Vjeruje u nas. On nije stvorio robote, već slobodne osobe, koje mogu i pogriješiti, ali koje su također sposobne slušati i odabirati želje Duha”!

Na kraju je nuncij Lingua rezimirao svoje glavne poruke: „Dakle: Slušati unutarnji glas. Dopustiti Duhu da se izrekne. On nam govori što je dobra pšenica, a što kukolj, On zna što je ispravno pitati. Stoga, molimo Očenaš, molimo uz pomoć psalama i nećemo pogriješiti u našim vapajima“.

Župnik Čibarić zahvalio je Bogu te izrazio srdačnu dobrodošlicu apostolskom nunciju i zahvalio mu na prisutnosti među vjernicima Grada i župe Sv. Mihajla. Kazao je i kako su krajem siječnja o ovom događaju razgovarali u nuncijaturi u Zagrebu kad je župnik pozvao nuncija da dođe i upozna se raznim aktivnostima ove župe, posebno o onima prema najpotrebnijima. Župnik Čibarić je zahvalio Malom vijeću kao i svim članovima Društva prijatelja dubrovačke sredine, kao i svima ostalima koji su s ljubavlju i žarom doprinijeli obnovi stare župne kuće i crkve, te svim sudionicima ove svečanosti.

Svečanom događaju svojim pjevanjem na misi doprinijela je klapa Sv. Juraj Hrvatske ratne mornarice.

Prije završnog blagoslova i odlaska u procesiji iz nove u staru crkvu gdje je blagoslovio obnovljene sakralne prostore, nuncij Lingua je zamolio vjernike da u svoje molitve uključe molitve za papu Franju podsjetivši kako i sami papa na kraju svojih obraćanja moli vjernike za to. Također je zahvalio svima koji to već čine. „Nemojmo se dati preplašiti od koronavirusa, neka ljubav Božja bude jača od svega“, poručio je vjernicima.

Stara kuća i crkva Sv. Mihajla u Lapadu

Crkva Sv. Mihajla in Arboribus postala je matičnom crkvom ove župe nakon potresa 1667. Riječ je o romaničkoj kapeli koja se spominje još 1282. kao ruševina, a potom 1290. kao sjedište bratstva Sv. Mihajla u borovima. Kroz povijest je doživjela niz renesansnih, baroknih i suvremenih intervencija koje su oblikovale njezin današnji izgled. Zbog povećanja broja vjernika u drugoj polovici 20. stoljeća izgrađena je nova crkva, pa se ova crkva od tada u narodu naziva starom, piše ika.

Obnovu stare župne crkve kao i stare župne kuće financiralo je Društvo prijatelja dubrovačke starine koje je u ožujku 2017. u dogovoru s Dubrovačkom biskupijom i župom Sv. Mihajla naručilo i napravilo projekt rekonstrukcije stare crkve i župne kuće. Projekt je, bez PDV-a, vrijedan 3,6 milijuna kuna. Radove je izvela tvrtke CON TEH, nadzor Studio Presjek, a u cijeli projekt bio je uključen i Konzervatorski odjel Ministarstva kulture RH u Dubrovniku kao i Restauratorski odjel.

Stara crkva Sv. Mihajla je u cijelosti obnovljena. Sanacijom je, uz ostalo, riješen i veliki problem vlage na zidovima crkve. Za vrijeme restauratorskih radova na zidu kod oltara otkrivene su freske za koje se nije znalo da se tu nalaze, a sada će biti vidljive posjetiteljima. Restaurirana je i oltarna slika Svetog Mihajla, djelo Carmela Reggia iz 1805., kao i cijeli poliptih koji prikazuje Gospu i osam svetaca. Napravljeni su i ostali potrebni radovi na krovištu kao i na drvenoj konstrukciji vanjskog trijema, sanirani su dijelovi koji su bili u lošem stanju.

Kompletno je obnovljena i uređena i stara župna kuća za koju je bilo planirano da se u njoj otvori dnevni boravak za starije osobe u suradnji župnog i biskupijskog Caritasa.

T.M.I, KT