Marija Bistrica

Održan Nacionalni susret štovatelja Božjega milosrđa


Šesti nacionalni susret štovatelja Božjega milosrđa održan je u subotu 19. listopada u nacionalnom marijanskom svetištu u Mariji Bistrici. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je banjolučki biskup Franjo Komarica u zajedništvu s 33 svećenika.

Uz oltar su posluživali ministranti većinom iz zagrebačkih župa Trnovčice i Trešnjevke te iz Kutine, Kutinske Slatine i Ilove, dok je pjevanje animirao zbor župe Gospe od Otoka iz Solina pod ravnanjem Danijele Petrušić, uz orguljsku pratnju Pere Prosenice. Hodočasnici su prispjeli iz gotovo svih dijelova Hrvatske, njih oko tri tisuće.

Pred početak misnog slavlja, biskup je blagoslovio sliku Milosrdnog Isusa koju je Koordinacija štovatelja Božjega milosrđa, kao organizator susreta, uz misnicu s likom Milosrdnog Isusa poklonila tom prigodom svetištu u Mariji Bistrici. Homiliju je biskup počeo, ističući kako se nad današnjim čovjekom „navlače gušće ili rjeđe maglene zavjese, antivjerske i antikršćanske kolonizacije, skrivajući nam jasan vidokrug pa i neposredne metre i kilometre, kojima nam valja kročiti na našem zemaljskom životnom hodočašću prema konačnom cilju našeg zemaljskog života“, te kako svi prispjeli na ovaj susret sigurno imaju razloga „zahvaljivati dobrome Bogu, što se pouzdajemo u vječno sunce Božje objavljene istine, ljubavi i milosrđa, koje je iznad i najcrnjih oblaka i nad najgušćom maglom!“ Spomenuo se biskup dvojice papâ koji su na poseban način isticali Božje milosrđe prema svemu stvorenju, svetog pape Ivana Pavla II. i sadašnjeg pape Franje, podsjećajući kako je prvi od njih u obvezni liturgijski kalendar uveo svetkovinu Božjega milosrđa u prvu nedjelju po Uskrsu, a drugi proglasio i proveo u cijeloj Crkvi godinu izvanrednog Jubileja milosrđa (8. prosinca 2015. – 20. studenoga 2016.). Kako bi dublje pojasnio otajstvo milosrđa, biskup je, među ostalim, citirao Sv. Ivana Pavla II. koji piše kako „Crkva živi svoj istinski život kada ispovijeda i obznanjuje milosrđe, najčudesnije svojstvo Stvoritelja i Otkupitelja i kad ljude privodi vrelima Spasiteljeva milosrđa, kojega je ono čuvarica i djeliteljica“ (Dives in misericordia, br. 13), te papu Franju koji u svojoj buli najave izvanrednog jubileja piše: „Uvijek imamo potrebu razmatrati otajstvo milosrđa. Ono je izvor radosti, vedrine i mira. Ono je uvjet našeg spasenja (…). Milosrđe: ono je posljednji i najviši čin kojim nam Bog dolazi u susret. Milosrđe: ono je temeljni zakon koji prebiva u srcu svake osobe, kada gleda iskrenim očima brata kojeg susreće na životnom putu. Milosrđe: ono je put koji sjedinjuje Boga i čovjeka, jer otvara srce nadi da smo ljubljeni zauvijek usprkos ograničenju zbog svoga grijeha“ (Misericordiae Vultus, br. 2. 3).

Biskup je potom svratio pozornost na Sv. Faustinu Kowalsku, promicateljicu i posrednicu poruke o Božjemu milosrđu, rekavši kako se u životu Kristove Crkve ništa ne događa bez Božje Providnosti, a ona se pobrinula da se prije osam desetljeća jedna skromna siromašna djevojka iz drevnog i vjernog katoličkog poljskog naroda oduševila za redovnički stalež i prihvatila izuzetnu zadaću upozoriti sve ljude i narode Europe i svijeta na veliku tajnu Božjeg milosrđa. „Mistična iskustva svete Faustine jasno nam pokazuju da Božje milosrđe objavljuje u bitnome ovu istinu: dobro nadvladava zlo; život je jači od smrti, ljubav je Božja moćnija od grijeha nas ljudi“, rekao je biskup te dodao kako se svi štovatelji Božjega milosrđa, svi vjernici trebaju potruditi i sami prakticirati milosrđe i praštanje, jer: „spirala mržnje, i nasilja i želje za osvećivanjem koja kalja životne staze mnogih pojedinaca u našem životnom okruženju, pa čak i staze mnogih naroda, ta se spirala može prekinuti, prelomiti samo čudom opraštanja!“ Pozvao je biskup i na molitvu da se što veći broj suvremenika, poglavito sunarodnjaka, koji nisu upoznali i ne znaju dovoljni cijeniti Božje milosrđe „otvore djelovanju Duha Svetoga, te dožive, kao i mi, radost i mir u svojim srcima, i novu duhovnu snagu za činjenje djelâ milosrđa – duhovnih i tjelesnih.“ „Neka sveta Faustina i dragi nam sveti papa Ivan Pavao II. budu zagovornici svakog od nas i neka nam pomognu da nebesko kraljevstvo nikada ne izgubimo iz vida i da – poput njih – u svome životu uvijek Boga stavljamo na prvo mjesto! Neka je Bog prvi!“, rekao je biskup, zaključujući: „Kao vaš brat u istoj vjeri i suradnik vaše radosti (usp. 2 Kor 1, 24), zahvaljujem Vam ovom prigodom svima, za vaše osobno i zajedničko čašćenje Božjeg milosrđa, milosrđa Kristovog, za vaše pouzdanje u Božje milosrđe, kako nam je svojim primjerom pokazala sveta redovnica Faustina. Želim vam da ove jednostavne riječi: 'Isuse, uzdam se u tebe', koje stoje ispisane na brojnim većim ili manjim slikama Milosrdnog Isusa, po vašim domovima i stanovima, na vašem radnom stolu ili u vašem molitveniku – da te riječi i ubuduće naznačuju – za vaša srca i za srca drugih ljudi koji ih budu čitali – jedan jasni putokaz, jasni orijentir, prema kojem ćete se ravnati i morati dalje hoditi na svome zemaljskom hodočašću.“

Nakon svečane euharistije uslijedilo je štovanje relikvija prvog stupnja Sv. Ivana Pavla II., Sv. Faustine i Bl. Mihaela Sopoćka, te križni put bistričkom Kalvarijom i pobožnost u čast Božjega milosrđa u kojima je sudjelovao i biskup Komarica. Prije završnog blagoslova i čina posvete svijeta Božjem milosrđu po riječima Sv. Ivana Pavla II. kojim je zaključen susret, biskup je zahvalio nazočnima, a napose o. Andrzeju Wośku SCJ, koordinatoru Koordinacije štovatelja Božjega milosrđa. Istaknuo je da ovo vrijeme vapi za Božjim milosrđem, te da je potrebno uz pomoć Duha Svetoga truditi se prepoznavati znakove vremena. Primjer takvoga truda vidljiv je i u akciji koju je biskup Komarica proveo sa svojim svećenicima, odlučivši da svaka obitelj koja je ostala na svom ognjištu u Banjolučkoj biskupiji, njih oko 11 500 obitelji, dobije sliku Milosrdnog Isusa: „tako da su se carinici na granici čudom čudili, otkud to idu tolike slike, četiri i pol tone slika Milosrdnog Isusa!“ Pozvao je biskup i na molitvu za „raskršćanjenu“ Europu, ali i za braću vjernike u susjednoj Bosni i Hercegovini, za vjernike u banjolučkom kraju, srednjoj Bosni, i u istočnoj Bosni, „gdje protivnici Krista žele fizički iskorijeniti svakoga od katolika i uništiti svaki znak i uspomenu na nazočnost Katoličke Crkve. Nemojmo se svojom nezainteresiranošću svrstavati u protivnike Kristova križa i Kristova življenog evanđelja koju naša braća i sestre u Bosni svjedoče svojim životima, nego ih sve preporučimo Božjem milosrđu“, zaključio je biskup, prenosi ika.

KT