Euharistijsko slavlje i sprovodne obrede predvodio je javlja IKA, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Jure Bogdan. Posmrtni ostaci potom su položeni u zajedničku grobnicu. Nakon 81 godine žrtve su dobile dostojan grob u hrvatskoj zemlji.

U liturgiji riječi naviješteni su Ezekielovo viđenje doline pune suhih kostiju (Ez 37, 1–14), riječi Psalma 23 o Gospodinu koji čovjeka prati i dolinom smrti te Kristovo obećanje o uskrsnuću u posljednji dan (Iv 6, 37–40). Polazeći od tih čitanja, biskup Bogdan je u homiliji povezao ukop s kršćanskom vjerom u neuništivo dostojanstvo svake ljudske osobe i nadom u uskrsnuće.

Podsjetio je na poruku mira koju je na istome mjestu 1991. uputio zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić. Pred posmrtnim ostacima 500 ekshumiranih žrtava naglasio je da suha kost za Boga nikada nije samo ostatak ni broj: „Gdje čovjek vidi kosti, Bog vidi osobu; gdje povijest vidi broj, Bog vidi lice; gdje ljudi prestaju tražiti, Bog ne prestaje pamtiti.“

Govoreći o ljudima čija su imena danas uglavnom nepoznata, vojni ordinarij istaknuo je da su imali svoja lica, roditelje, zavičaj i dom, nade i planove te nekoga tko ih je čekao. Ljudsko dostojanstvo, poručio je, ne daju država, vlast, odora ni politička pripadnost, pa ga zato ne mogu ni oduzeti.

„Uskratiti čovjeku grob znači i nakon smrti uskraćivati mu mjesto u ljudskom sjećanju“, rekao je, dodavši da se ukopom pokojnicima vraća ono što im pripada: konkretno mjesto molitve, pijeteta i ljudskoga spomena.

Kristove riječi „Nikoga neću izgubiti“ biskup Bogdan stavio je nasuprot povijesnom brisanju imena, zatvaranju arhiva i prikrivanju grobnica. Za ljude su te žrtve desetljećima ostale bezimene, ali nijedna od njih nije nepoznata Bogu, koji poznaje njihova imena, njihove posljednje trenutke i riječi koje nitko drugi nije čuo. Zato, naglasio je, povratak pokojnika u domovinu nije samo zemljopisni povratak nego i čin nade u konačni dom kod Boga.

Govoreći o odgovornosti živih, vojni ordinarij pozvao je na ustrajno traženje istine i osiguravanje dostojna groba svakom pokojniku. „Zrelo se društvo ne boji arhiva, znanstvenih istraživanja ni činjenica“, naglasio je. Istinu, dodao je, ne treba tražiti radi novih podjela, nego kako bi obitelji dobile odgovore, kako bi se pokojnicima, gdje je to moguće, vratila imena i kako bi zajednica stekla pravednije i mirnije pamćenje.

Zaključujući propovijed, biskup Bogdan poručio je da nijedna ideologija nije važnija od čovjeka te da je istina potrebna radi pravednosti, a pravednost otvara put pomirenju i miru. „Najdostojniji spomen mrtvima jest život u kojem poštujemo žive“, rekao je, povjerivši žrtve Kristu, Dobrom Pastiru, koji svoje ne napušta ni u dolini smrti.

Posljednjem ispraćaju, uz obitelji i rodbinu žrtava te brojne vjernike i građane, nazočili su potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman i potpredsjednik Hrvatskoga sabora Ivan Penava, kao i predstavnici državnih i lokalnih tijela te braniteljskih i stradalničkih udruga. Uz vojnoga ordinarija koncelebrirali su vojni i policijski kapelani te drugi svećenici.

Posmrtni ostaci ekshumirani su iz četiriju masovnih grobnica u Sloveniji: Trebča, gdje je pronađeno deset žrtava, Podstenica, odnosno Rugarskih klanaca, s 22 žrtve, Košnice pri Celju s 307 žrtava te Cerklja ob Krki sa 161 žrtvom. Republika Hrvatska preuzela je od Republike Slovenije posmrtne ostatke 500 hrvatskih žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća 13. svibnja 2026. Doček je priređen na Graničnom prijelazu Macelj, gdje je biskup Bogdan predvodio molitvu i blagoslovio ljesove.

Komemoraciju je organiziralo Ministarstvo hrvatskih branitelja uoči Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma, koji se obilježava 23. kolovoza.

J.Vr.,KT