Sestra Stela (Venka) rođena je 17. srpnja 1940. u kršovitoj Hercegovini, u selu Gradac, Posušje u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. U župnoj crkvi Svetog Franje na krštenju je dobila ime Venka. Njezini roditelji otac Ivan, zemljoradnik i majka Kata, rođ. Grubišić bili su otvoreni životu te su od Boga prihvatili šest djece, pet kćeri i jednoga sina. Venka je bila drugo po redu dijete.

U obitelji se njegovala molitva i veliko pouzdanje u Boga, stoga ne čudi da je Venka već u 14. godini osjetila Božji poziv te je 28. studenoga 1956. ostavila dragu Hercegovinu i započela redovničku formaciju u samostanu sestara Kćeri Božje ljubavi u Zagrebu. Nakon dvogodišnjeg boravka u Zagrebu, gdje je završila V. i VI. razred osnovne škole, kao kandidatica otišla je u zajednicu Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Travnik gdje završava osnovnu školu i bolnički tečaj. Iz Travnika se vratila u Zagreb i nastavila bližu pripravu za novicijat u koji je ušla na blagdan Imena Marijina, 12. rujna 1961. u Brezovici i dobila redovničko ime s. M. Stela. Na blagdan Sv. Augustina, 28. kolovoza 1963. položila je prve svete zavjete također u Brezovici, a doživotne 15. kolovoza 1968. u Zagrebu u jubilarnoj stogodišnjici Družbe.

Svoje redovničko poslanje vršila je u nekoliko postaja Provincije: kao novakinja druge godine bila je pomoćna odgojiteljica kandidatica u Zagrebu. Nakon položenih prvih zavjeta poslana je na župu Derventa (1963.) u službi sakristanke, ali tamo nije dugo ostala jer se razboljela na pluća te je smještena u Bolnicu za plućne bolesti u Zagrebu. Nakon izlaska iz bolnice 1965. poslana je na oporavak i pomoć u kuhinji u Selce u Vila-Šalda, svećeničko odmaralište Zagrebačke nadbiskupije. Taj premještaj obilježio je njezin život, jer je tamo, u dva navrata živjela i služila pune 42 godine (1965. – 1992., i 1998. – 2013.), brinući o svećenicima, i to ne samo iz Zagrebačke nadbiskupije nego i drugih biskupija i iz inozemstva, koji su redovito u miru i tišini provodili svoj odmor ili oporavak u Selcu.

Uza sav opseg posla u Vili Šalda, s. Stela uspjela je steći katehetsku naobrazbu u Rijeci (1978.-1980.) i vozački ispit u Crikvenici (1985.).

Nakon 27 godina provedenih u ulozi brižne Marte i vjerne Marije u Selcu, u jesen 1992. imenovana je predstojnicom u zajednici Presvetoga Srca u Koprivnici. Tamo je uspješno spajala službu kućne poglavarice i službu kuharice. Svaku sestru susretala je s pažnjom i zanimanjem. Ustrajnom molitvom i strpljivim podnošenjem svakidašnjice bila je uzor sestrama i svima koji su navraćali u samostan. Nakon dva mandata službe predstojnice u Koprivnici, 1998. vratila se ponovno u Selce i preuzela vodstvo Svećeničkog odmarališta i službu kuharice gdje ostaje sve do zatvaranje te djelatnosti 2013.

Uz posao u Odmaralištu rado se uključivala i u župski pastoral u Selcu. Pomagala je župniku prema potrebi u sakristiji, okupljala ministrante, a kad je trebalo pripremala je djecu za prvu svetu Pričest. Redovito je u mjestu pohađala stare i bolesne osobe.

Nakon zatvaranja djelatnosti u svećeničkom odmaralištu 2013., poglavari su je premjestili u zajednicu Sv. Josipa u Granešinu, gdje je proživjela posljednjih deset godina života. Prema svojim mogućnostima uključivala se u kućne poslove i davala je primjer urednosti, radinosti i velikog poštovanja i ljubavi prema svakoj sestri.

Zadnjih godina vidno su slabile njezine tjelesne, intelektualne i psihičke snage. Zbog staračke senilnosti često puta nije bila svjesna svoga stanja i bolesti, ali je uvijek sestrama svojim blagim pogledom zahvaljivala za usluge. Briga i molitve sestara pratile su je, osobito na prijelazu iz ovozemaljskog života u vječnost, u večernje sate 15. ožujka kada je preminula.

Na svetkovinu Sv. Josipa, 20. ožujka, sprovodne obrede na Granešinskom groblju predvodio je mjesni župnik vlč. Josip Balog u zajedništvu sa mons. Jurjem Jerenićem, upraviteljem Svećeničkog doma i fra Šimunom Orečom. Uz rodbinu su je ispratile na vječni počinak 50 sestara Kćeri Božje ljubavi koje je predvodila s. Gordana Igrec, provincijalna glavarica. "Kao Kćer Božje ljubavi dvije vrline posebno su Vas krasile: gostoljubivost i pouzdanje u Božju providnost. Molimo da Vam Gospodin udijeli nagradu za Vaših 60 godina redovničkog služenja u našoj Provinciji", rekla je, između ostaloga, s. Gordana. Zagrebački nadbiskup Josip kard. Bozanić, , među ostalim je u svojoj sažalnici napisao: „Sestra Stela je svoj redovnički život provela  u skrovitosti dugogodišnjeg služenja svećenicima, djeci te bolesnima i nemoćnima učinivši tako Božju ljubav vidljivom u ovom svijetu. Tragovi njezine blizine i ljudske dobrote ostaju upisani u sjećanje svih koji su Sestru susretali“. 

S. Stjepandić, Ž.I., KT