Zagreb

Preminuo fra Božo Rimac


U Zagrebu je 19. listopada preminuo fra Božo Rimac, član Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, svećenik rodom iz župe Ljubunčić kraj Livna.

U Zagrebu je, u Klinici za plućne bolesti Jordanovac, 19. listopada, poslije kratke i teške bolesti u 70. godini života, 51. godini redovništva i 43. godini svećeničke službe preminuo fra Božo Rimac, redovnik i svećenik Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša i član zagrebačkog samostana Sv. Franje Ksaverskog.

Sprovod će biti u ponedjeljak, 23. listopada, u 12.30 na zagrebačkom groblju Mirogoj, a nakon sprovoda slavit će se sveta misa zadušnica u crkvi Sv. Franje Ksaverskog, stoji na mrežnoj stranici Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša.

Fra Božo Rimac rođen je 8. listopada 1948. u Čelebiću, župa Ljubunčić kraj Livna, u Bosni i Hercegovini. Niže razrede osnovne škole završio je u rodnome mjestu, a više u Vukovaru. U malo sjemenište naše Provincije primljen je 1964. u Zadru.

Klasičnu gimnaziju polazio je u Zadru i Zagrebu. Prve redovničke zavjete položio je poslije novicijata u Krku 1967., a doživotne zavjete 1974. u Zagrebu. Diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a za svećenika je zaređen u zagrebačkoj prvostolnici 1975.

Bio je župni vikar u župi Sv. Ivana u Zadru (1976. – 1978.) i župi Sv. Josipa Radnika u Belišću (1980. – 1982. i 1993. – 1994.); misionar za hrvatske vjernike u Njemačkoj, u Bad Säckingenu (1982. – 1988.) i Gelsenkirchenu (1994. – 2005.).

Obavljao je službu gvardijana Samostana Sv. Franje u Odri (1988. – 1993.). U tom su razdoblju u njemu boravili sjemeništarci i bogoslovi jer se obnavljao samostan na Sv. Ksaveru (1989. – 1991.). Za Domovinskog je rata samostan u Odri primio mnoge prognanike iz Belišća, Bibinja i Bosanske Posavine, a fra Božo se kao gvardijan brinuo za njih i istodobno se ustrajno zauzimao u pomaganju hrvatskim braniteljima, ranjenicima i drugim stradalnicima rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Trajno pomaganje i povezanost sa stradalnicima Domovinskog rata, a posebno s hrvatskim braniteljima, nastavio je i nakon povratka iz Njemačke 2005. Zauzeto je radio kao provincijski ekonom (2005. – 2013.) i provincijski vijećnik (2005. – 2013.) te u tih osam godina, kao član Samostana Sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu, pomagao i u župi Sv. Mihaela u Gračanima.

Bio je idejni začetnik, nositelj i koordinator svih poslova na izgradnji i unutarnjem uređenju, posebno umjetničkome, kapele Sv. Stjepana u Čelebiću, podignute 2003. u spomen na poginule i nestale Hrvate u Drugom svjetskom i Domovinskom ratu. Posljednjih je godina živio u samostanu u Odri i djelovao kao kapelan u Kući Sv. Franje, domu za starije i nemoćne osobe u Odri. Od rujna ove godine bio je ponovno član Samostana Sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu.

KT