Zagreb

Preminuo o. Zvonimir Vjekoslav Zlodi, najstariji hrvatski konventualac


Misu zadušnicu za pokojnog o. Zvonimira Vjekoslava Zlodija 3. travnja u župnoj crkvi Sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu u Zagrebu predvodio je zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski.

U koncelebraciji bilo je 40-ak svećenika, među kojima provincijalni ministar Hrvatske provincije Sv. Jeronima franjevaca konventualaca o. Josip Blažević s definitorijem, te subraća pristigla iz samostana diljem Hrvatske, kao i članovi Slovenske provincije Sv. Josipa franjevaca konventualaca predvođeni vikarom provincije o. Ernestom Benkom.

Među brojnim vjernicima bilo je dosta onih koji su se kod fra Zvonimira ispovijedali, a na zadušnici je bio i Darijo Burjan, predsjednik Križarske organizacije kojoj je u vremenu prije II. svjetskog rata o. Zlodi pripadao.

O. Zlodi, najstariji član Hrvatske provincije Sv. Jeronima franjevaca konventualaca preminuo je na Veliku subotu, 31. ožujka, u samostanu Svetoga Duha franjevaca konventualaca u Zagrebu, u 95. godini života i 72. godini svećeništva.

„Mi smo u ozračju uskrsnuća Kristova i ovom misom koju prikazujemo za preminuloga fra Zvonimira opraštamo se od njegova tijela s nadom da ono što je Isus doživio već sada na neki način doživljava fra Zvonimir, da se preselio u vječnost u ruke dobroga Oca", rekao je biskup Gorski prenoseći izraze sućuti zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića i uvodeći u misu.

U homiliji se biskup Gorski posebno zaustavio na riječi apostola Pavla: „Ako Krist ni je uskrsnuo uzaludna je vjera naša". Istaknuo je kako je o. Zlodi Isusu pridružen na trostruki način. "Prvo snagom Krsta, jer svi smo snagom krštenja ukopani u smrt Kristovu i nadamo se svome uskrsnuću. Nadalje, pridružen mu je snagom sakramenta svetog reda, u kojem je kao Isusov učenik, apostol mira na ovoj zemlji činio ono što mu je Isus zapovjedio: da bude svjedok uskrsnuća i to je radio na najbolji način time što je dijelio dar Uskrsloga ljudima, a taj dar je bio oproštenje grijeha, jer znamo da je Isus učenicima rekao 'kojima oprostite, bit će oprošteno'. S koliko je ljubavi i dugogodišnjim svojim životom fra Zvonimir dijelio taj Kristov dar! Naposljetku, pridružen mu je i svojim redovničkim životom: svojim zavjetima u kojima je slijedio Krista čistoga, Krista poslušnoga, Krista siromašnoga. Tako pridružena osoba Isusu ne može se izgubiti", naglasio je biskup-

"Vjerujemo, da ga je Isus kojega je slijedio, čije je uskrsnuće naviještao, čiji je mir i pomirenje dijelio i čiji je život svojim redovničkim životom naviještao, i to naviještajući i govoreći o onom vremenu izvan obzora groba i smrti, o onom daru kojega je Bog za nas pripravio, u njega već ušao. Gospodin neka mu bude dobri Otac i blagi sudac, a Isus Krist njegov brat koji ga prima u Očev dom", zaključio je biskup na kraju.

Nakon popričesne molitve, provincijal Blažević pročitao je životopis o. Zvonimira te je naglasio kako činjenice iz njegova života malo govore o samozatajnom i bogatom životu pokojnika. „Bio je utjelovljenje strpljivosti i marljivosti, odslavljenih više od 25 000 misa, brojne ispovijedi otkrivaju uzornoga redovnika, čovjeka duboke vjere i pouzdanja u Gospodina. Njegovo svećeničko služenje otrlo je mnogo suza, iscijelilo mnoga srca, vratilo smisao mnogim duhovnim nomadima, mnoge pomirilo sa živim Bogom. Ljude njegova kova ne mogu zaplašiti prijetnje diktatora, niti zavesti svjetovna obećanja. Život ga je naučio, da sve prolazi a samo Bog ostaje", naveo je provincijal.

Pročitao je riječi o. Zlodija koje je zapisao za kanonske vizitacije u prosincu: "Pomalo se razgrađuje moj zemaljski put. Svaki dan razmišljam kako ću se što bolje pripraviti za susret s Bogom. Čudi me, da sam baš ja doživio ove godine. No, Bog je tako htio. Kad bude htio, neka me uzme k sebi".

U ime slovenskih franjevaca konventualaca, a osobito onih koji su bili odgajanici o. Zlodija, oprostio se o. Ernest Benko. „Svi koji smo započeli svoj redovnički život ovdje u Zagrebu ili na Cresu s velikim poštovanjem se sjećamo trojice 'velikih' odgojitelja o. Vinka Vinceka, o. Dionizija Drnića i vas, o. Zvonko Zlodi. Svaki od vas bio je nešto posebno. O. Vinko bio je odlučan i zahtjevan. Od nas je tražio potpunu predanost redovničkom životu. Oca Dionizija se sjećamo kao mudrog odgojitelja, s puno životnog iskustva. Davao nam je mudre savjete kao otac svojim sinovima. Vas, dragi oče Zvonko, sjećamo se kao čovjeka kojemu se nikad nije žurilo i nikada niste dramatizirali ni u bilo kakvoj situaciji. Bili ste strpljivi i uvjereni da su sve stvari puno više u Božjima nego u vašima rukama", rekao je Benko.

Pogrebni obred predvodio je provincijal Blažević, a potom je tijelo preneseno u crkvicu Svetoga Duha gdje je položeno u kriptu-grobnicu gdje se nalaze tijela 11 franjevaca konventualaca preminulih od 1999. do 2008.

Pjevanje je predvodio župni zbor Tomislav Talan pod ravnanjem Katarine Rončević Csus uz orguljašku pratnju Milana Hibšera.

O. Zlodi, sin Jurja i Monike r. Megla rođen je 28. travnja 1923. u Zagrebu. Kršten je iste godine u župi Sv. Blaža u Zagrebu. U devetoj godini ostaje bez majke, na koju mu ostaje tek uspomena, ali i duboka zahvalnost. Od tada mu njegova starija sestra postaje ujedno majka. Osnovnu školu i malu maturu završio je 1937. u Zagrebu, a iste godine stupio je u sjemenište franjevaca konventualaca, formiran vjerski i nacionalno kroz onodobne katoličke organizacije u punom cvatu, poput Katoličke akcije i križara, kojima su svetoduški fratri bili duhovnici. Novicijat je započeo 1939. u Ptuju, gdje je i 28. kolovoza 1940. položio prve zavjete. Svečane zavjete položio je 1944. u Rimu.

Od 1942. do 1947. studirao je u Rimu, gdje je 1945. na Papinskom sveučilištu Sv. Bonaventura stekao je bakalaureat, a 1947. na Papinskom sveučilištu Gregoriana licencijat iz teologije.

Za svećenika je zaređen u bazilici Sv. Ivana Lateranskoga u Rimu 1. ožujka 1947., a dan kasnije je u Rimu slavio i mladu misu. Od 1947. do 1950. u Svetoduškom samostanu bio je imenovan kapelanom u bolnici Svetog Duha, a potom odlazi na odsluženje vojnoga roka. Nakon povratka, pet godina obnaša službu ispovjednika u samostanu Sv. Frane u Šibeniku do 1956., a od tada tri godine obnaša službu gvardijana samostana Sv. Frane u Splitu.

Sljedeći mandat od 1959. do 1962. gvardijan je samostana Sv. Frane u Šibeniku, a od 1962. do 1968. obnaša službu magistra novaka na Cresu i Pri Svetoj Trojici u Podlehniku. Od 1968. do 1971. u Zagrebu je bio magistar klerika, te kao profesor predaje i na Srednjoj školi za spremanje svećenika na Svetom Duhu. Službu župnika u Petrovaradinu i upravitelja svetišta Majke Božje Tekijske obnašao je od 1971. do 1972.

Potom je 25 godina obnašao službu ispovjednika u bazilici Sv. Petra u Rimu za hrvatski, slovenski i talijanski jezik. Ispovijedao je ljude svih staleža i nacija, iz cijeloga svijeta, od djece do biskupa, kardinala i papa. Bio je izabran za rektora penitencijerije, te je tu službu obnašao od 1979. do 1988. Početkom 1986. godine zajedno s hrvatskim svećenicima, redovnicima i laicima koji su tada živjeli u Rimu sudjelovao je u utemeljenju Inicijativnog odbora koji je vodio sve potrebne radove i akcije za osnivanje hodočasničkog Doma Domus Croata te je bio i predsjednik toga Odbora. Po povratku u domovinu kratko vrijeme proveo je u samostanu Sv. Antuna u Novom Marofu, a od 10. veljače 1999. pa do smrti bio je član samostanske zajednice na Svetom Duhu.

Autor je nepreglednog mnoštva članaka u Veritasu - Glasniku Sv. Antuna Padovanskoga, recenzent knjiga, a pisao je i za druge časopise. Objavio je 10-ak knjiga, većina ih je doživjela brojna izdanja, a neke su prevedene i na slovenski jezik. O. Zlodi autor je više hagiografija, među kojima je životopis sv. Antun Padovanskoga u više izdanja tiskan u oko 20 000 primjeraka. Braća ga pamte kao marljiva, savjesna, vedra i neobično jednostavnog i pristupačnog čovjeka, redovnika i svećenika.

Sve dok ga vid nije izdao bio je službeni provincijski prevoditelj svih dokumenata, a preveo je i nekoliko knjiga. Svoju matičnu Provinciju u Zagrebu, povratkom iz Rima, obogatio je vrijednom galerijom filatelističkog i numizmatičkog blaga. Za vrijeme svoje djelatnosti u bazilici Sv. Petra u Vatikanu zalagao se za postavljanje prigodne spomen-ploče na krštenje Hrvata i prvih veza našeg naroda sa Svetom Stolicom, što je upravo ostvareno početkom ove godine, a ujesen će biti inaugurirano.

IKA / KT