Sestre u Samostanu Sv. Marije, svojim skoro tisućljetnim postojanjem (Samostan sv. Marije živi u kontinuitetu od 1066.) druga su najstarija ženska benediktinska redovnička zajednica u svijetu.

„Sv. Benedikt je izvanredan primjer čovjeka vjernika, čovjeka koji je nadvladao svaku ljudsku potrebu za samopotvrđivanjem, kako to često mi ljudi hoćemo i kako nam je potrebno da bismo vidjeli svoju vrijednost ili da bismo se učvrstili, etablirali u nekom društvu ili zajednici kojoj pripadamo. Sv. Benedikt činio je potpuno suprotno“, rekao je dr. don Zdenko Dundović, podsjetivši da je Benedikt pripadao bogatoj, imućnoj obitelji koja ga je poslala na školovanje u Rim.

„Sv. Benedikt razočarao se onim što je vidio u Rimu. Nisu ga razočarali ni Goti ni Vizigoti ni Langobardi, nego razočarali su ga kršćani, biskupi, svećenici, profesori koje je slušao. Jer puno toga su pričali, a malo toga činili. Zapravo, činili su potpuno suprotno od onoga što su govorili“, upozorio je don Zdenko. Ako čitate Pravilo Sv. Benedikta, vidi se da se sve u životu Sv. Benedikta svodilo na poniznost i poslušnost. Njegova pravila su tako sastavljena. On kazuje: ‘Ako želiš ići poniznim putem, onda moraš znati šutjeti. Ako hoćeš biti ponizan, gledaj u tlo. Ako hoćeš biti ohol, onda se puno smij, puno pričaj, nikad ne razmišljaj’. Svijet u kojem mi živimo, po duhu vremena i svojim teškoćama isti je kao i svijet iz vremena Sv. Benedikta, rekao je don Zdenko.

„U 5. stoljeću propada veliko i snažno Rimsko carstvo, dolaze novi narodi, rađa se nemoral, dolazi do velikih kriza u svakom pogledu. Snažne krize zahvatile su i Crkvu. Ali, vjera jednog čovjeka, a to je Sv. Benedikt, podigla je ponovno duh Božje Crkve! Samo jednog čovjeka! Jer Bog ne treba silna mnoštva, velike grupe, velike buke. Gospodin dolazi kroz lahor, nježnost, kroz blagi povjetarac, kaže Sveto pismo. Ali Bog ostavlja duboki pečat na svakoga koga dotakne. Ovaj svijet želi pokazati silu. U ovom svijetu sve je vezano za vlast. Ljudi ovoga svijeta vole da ih se naziva vlastodršcima. Isus kaže učenicima, ‘Vi nemojte činiti tako’. Ni 2000 godina nakon što je Isus to izrekao, još uvijek nismo naučili poslušati Gospodina Krista. Mi se i dalje oslovljavamo s preuzvišeni, velečasni, prečasni itd., a nedostaje nam ljubavi, istine i milosrđa. Zbog toga svijet trpi. Jer Isus je rekao da će svijet najviše trpjeti zbog čovjekovog grijeha. Psalam kaže, ‘Gospodine, naši nas prijestupi taru’. Dakle, grijesi naši nas satiru. Pritišće nas zlo koje činimo“, upozorio je propovjednik.

U nastavku je pojasnio čestu misao kako danas ljudi viču kako se Europa odrekla kršćanstva i kako više nema vjere te da je isto tako bilo i u vrijeme Sv. Benedikta, ali je u njemu kao osobi bilo i ta vjera obilježila je stoljeća. S tim u vezi dodao je kako čovjek ne smije kukati nad životom nego gledati što se oko njega događa, krenuti putem života i istine, a to je Krist.

„Goti su provalili u Italiju 542. i potpuno je zauzeli. Njihov kralj zvao se Totila. Došao je bahato pred Sv. Benedikta u Montecassino i htio je srušiti samostan. Onda mu je Benedikt prorokovao trenutak njegove smrti. I doista, tako se i dogodilo. Taj veliki sveti čovjek pokazao je ono što kaže Sveto pismo: ‘Vrata paklena neće je nadvladati’. Neki put mislimo da stvari ovise o nama. Ne ovise. Neki put mislimo da ćemo mi u Crkvi nešto silno postići ili da će sve nestati ako mi nešto ne napravimo. Neće. Bog je onaj koji vodi svoju Crkvu! Duh Božji je onaj koji joj daje snagu! Kroz zadarski benediktinski samostan Sv. Marije tijekom proteklih stoljeća prošlo je toliko redovnica i svećenika. Bilo je i kriza, rušenja, raznih nevolja, ali – još uvijek tu stoji, još uvijek je tu! Dakle, Bog je onaj koji vodi povijest svoga naroda, povijest Crkve, vodi povijest svakoga od nas. Bog otvara svoje veliko i milosrdno srce i pruža nam utjehu. Zato kaže Gospodin: ‘Ako želiš biti najveći, ako želiš živjeti doista puninu života, onda budi poslužitelj svima’. Trebamo se upitati jesmo li kao vjernici spremni poslušati tu Božju poruku. Je li meni važnije moje ja, moj ugled, neka moja umišljena veličina, važnost ili mi je važnije da se Bog proslavlja kroz svakoga. Ako je to, ima nade za nas. Ali ako smo sebe stavili ispred Boga, onda smo već osudili sami sebe na propast“, kazao je propovjednik.  

U prigodnoj homiliji istaknuo je i pohvalio i mladenački duh Sv. Benedikta, da je već u svojoj mladoj dobi opredijelio svoj život za Boga. „Benedikt, taj mladi čovjek koji je u životu mogao izabrati kakav god put: mogao je nositi najfinije odjeće onoga vremena, jesti najbolja jela i piti najbolja pila, odabrao je jednu potpuno nelogičnu situaciju svakodnevice i svoga života, u odnosu na vrijeme u kojem je živio. Otišao je u planine, u mjesto daleko od Rima i tamo se povukao u osamu, samoću. Htio je biti potpuno predan Bogu, kako kaže sam Sv. Benedikt, i to je ukorijenio u svoja pravila. Mi svaki dan imamo prigode biti potpuno predani Bogu. Nitko nam to ne brani. Ali, zanimljivo je da unatoč toj slobodi koju posjedujemo – potpuno se dati Gospodinu, potpuno pokušati svojim životom proslaviti Boga – još uvijek čeznemo za vlastitim utvrđivanjem, za priznanjima. Još uvijek nas veseli kada netko primijeti naš vrijedan rad. Još uvijek volimo pohvalu, volimo kada nas ljudi hvale, kad smo uvaženi u društvu. Više volimo biti dame i gospoda, nego ljudi bez imena, potpuno nepoznati, samozatajni, skriveni. A to je u korijenu Kristove poruke“, naglasio je don Zdenko, prenosi IKA.

KT