Sisak

Sjećanje na mučeničku smrt vlč. Antuna Grahovara


Misu zadušnicu u povodu 28. godišnjice mučeničke smrti vlč. Antuna Grahovara, župnika sisačke župe Pohoda BDM, predvodio je 9. studenog u istoimenoj crkvi na sisačkom Viktorovcu biskup Vlado Košić.

U koncelebraciji bili su generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, kancelar mr. Janko Lulić, dekan Sisačko-katedralnog dekanata preč. Krešimir Bulić, župnik petrinjske župe Preobraženja Gospodnjeg vlč. Damir Ceković, župnik sisačke župe Sv. Josipa Radnika fra Michael Pavić i domaći župnik vlč. Ivan Grbešić koji je na početku i pozdravio biskupa poželjevši mu u ime svih župljana sretan put na Ad limina apostolorum u Rim.

U homiliji biskup je podsjetio kako je upravo na ovaj dan, blagdan posvete Lateranske bazilike, kada svi katolici svoj pogled okreću prema Petru naših dana, prije 28 godina mučki i upravo zvjerski ubijen župnik ove župe Antun Grahovar.

Istaknuo je da je to bila najava mnogih žrtava koje su uslijedile u srpskoj agresiji na Hrvatsku u Domovinskom ratu. „Naime već su bili balvani na cestama prema Kninu, a uskoro su uslijedile i vojne i paravojne provokacije i početak otvorene agresije na RH. Hrvati su slutili da ih čeka krvava borba za samostalnost i slobodu. I Katolička Crkva u RH bila je na udaru, i posebno ona. Samo u našoj biskupiji, na okupiranom području, srušene su sve katoličke crkve, kapele, samostani, župni dvorovi i pastoralni centri. Njih više od stotinu. Bio je to totalni rat koji je na okupiranom području provodio plan spaljene zemlje“, ustvrdio je biskup.

U nastavku osvrnuvši se na  Evanđelje po Ivanu u kojem Isus govori o hramu svoga tijela biskup je poručio kako je njegovo uskrsnuće naša nada, naša budućnost, naš put. „Zato nas njegove riječi tješe, premda nas plaši naš grijeh i naša podijeljenost, naše patnje i trpljenja koja moramo podnijeti da bismo došli k njemu u konačni susret. No, bit će to susret s Kristom Pobjednikom. Župnik Antun je već prispio k njemu. Njega je njegov Učitelj i Gospodin zagrlio kao svoga vjernog slugu. Rekao mu je: 'Dođi u radost Gospodara svoga'! Posjeo ga je sebi zdesna. On je poput onih djevica iz Evanđelja ušao na svadbu vječne gozbe jer je u svjetiljci imao ulja. Kakvo je to ulje? To je pomazanje Duha Svetoga. To je radost djece Božje. To je trpljenje koje je podnio zbog Krista i njegove Crkve. Naš je 'dobri čovjek Tonči', kako su ga zvali njegovi župljani i poznanici, bio spreman. Spreman za vječnost je samo onaj koji čini dobro, koji ljubi, i koji služi. On je kao svećenik Isusov bio dobročinitelj mnogima, volio je ljude i pomagao im, služio je svojem narodu i svojim vjernicima, ali i nevjernicima, svima s kojima je dolazio u susret. Zato je zavrijedio da ga Gospodin uzme k sebi. Mi gledamo nesreću i vidimo mržnju, znamo da je ona uzrokovala to ubojstvo, ali vjerom slutimo Božju ljubav i logiku koja se razlikuje od naših zemaljskih pogleda i stavova. 'Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu'. (1 Sam 16,7)…“, poručio je mons. Vlado.

KT