Đakovačko-osječka metropolija

Spomen na utamničene svećenike u Staroj Gradiški


U predvečerje Dana obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj biskupiji, biskup Antun Škvorčević predvodio je 7. travnja molitveno spomen-slavlje za svećenike koji su bili utamničeni, uključujući i one koji su bili zatvoreni tijekom Domovinskog rata.

Foto: Spomen na utamničene svećenike  Foto: Požeška biskupija

Foto: Spomen na utamničene svećenike Foto: Požeška biskupija

Slavlje je započelo na prostoru izvan crkve ispred Memorijala utamničenim svećenicima gdje se nalazi i popis njihovih imena. Biskup je pozdravio okupljene svećenike Novogradiškog dekanata na čelu s dekanom Željkom Volarićem i domaćim župnikom Matom Rukavinom, načelnika Općine Stara Gradiška Velimira Paušića, starogradiške župljane i druge sudionike.

Kazao je da ovom molitvom za starogradiške uznike otvaraju Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj biskupiji, ustvrdivši da su tragovi koji su ostali iz prošlih vremena na ovim prostorima teški i mučni, ali da osvijetljeni vjerom, nadom u pobjedu Božje pravde i u uskrsnuće, oni postaju preobražene stvarnosti. Podsjetivši da je u Staroj Gradiški 1945. ubijen župnik Ferdo Maretić, a 1948. razorena župna crkva, te da je u starogradiškom zatvoru tamnovalo više od 250 svećenika i nekoliko bogoslova, istaknuo je da je „vrijedno i dostojno da ih se svih spomenemo osjećajima koji su pročišćeni kajanjem, praštanjem, pokorom i molitvom kako bismo mogli bistrim pogledom srca promatrati i razmatrati patnju, progone i ponižavanje mnogih nedužnih ljudi u ovdašnjem starogradiškom zatvoru“.

Nakon pokajničkog čina, sudionici slavlja uputili su Isusu Kristu molitvu za utamničene svećenike, a zatim su u procesiji uz zvonjavu zvona u počast spomenutim zatvorenicima krenuli u crkvu, izgrađenu na spomen utamničenim svećenicima gdje je biskup Škvorčević predvodio euharistijsko slavlje.

U homiliji biskup je izrazio uvjerenje da rasprava o Abrahamu koju je Isus pokrenuo u evanđelju ima veliko i duboko značenje i za nas. Ustvrdio je kako bi bilo otužno kad bismo smetnuli s uma taj Isusov dijalog i bavili se samo nekim našim počesto plitkim i kratkovidnim raspravama. Kazao je da mu se, kad god dolazi u Staru Gradišku, uvijek pred očima otvaraju dvije slike.

Prva je starogradiška župa, koja je nakon ubojstva župnika Maretića, a još više nakon rušenja župne crkve, ostala ponižena i izvanjski gledano razorena, kao da se nešto srušilo u dušama vjernika kad su potjerani okupljati se u kućnom prostoru u susjednom mjestu Uskoci. Druga slika je starogradiški zatvor, svećenici i drugi nedužni hrvatski ljudi koji su u njemu tamnovali nakon Drugoga svjetskog rata.“

Na kraju misnog slavlja, prenosi IKA, biskup je zamolio svemogućeg Boga da svima onima koji su ostali vjerni njegovu savezu u najtežim životnim situacijama podari vječni mir, a nama koji smo još uvijek na zemlji neka dadne srce raspoloženo slijediti primjer onih koji su nam ostavili najljepšu baštinu vjernosti Bogu, kako bismo i mi u ovom trenutku po svojoj vjernosti Bogu učinili najljepše za sebe osobno, za naše obitelji i domovinu. dionici vazmenog otajstva Isusove muke, smrti i uskrsnuća.

J.Vr.,KT