Uvodno predavanje Totalitarni i autoritarni režimi održao je rektor Šibenskog veleučilišta prof. Ivan Malenica. U uvodnom dijelu protumačio je same pojmove, te je istaknuo kako je totalitarizam „politički sustav u kojemu je vlast u rukama male skupine ljudi koji djeluju bez ikakve demokratske kontrole. Danas se naziv upotrebljava za sustave u kojima se ne poštuju sloboda misli, tiska i udruživanja, kada ne djeluje pravna država. U takvim sustavima svi oblici javnoga života su pod nadzorom su države". U tom je kontekstu podsjetio kako su prvi totalitarni režimi nastali u Rusiji (komunisti), Italiji (fašisti) i Njemačkoj (nacisti). Takvi se režimi stvaraju u ekonomski i politički nestabilnim državama kakve su bile tri spomenute.

Pojašnjavajući kako je nastao sam pojam 'totalitarizam", Malenica je podsjetio da je talijanski diktator Benito Mussolini u ranim 20-tim godina prošloga stoljeća skovao termin 'totalitario' kako bi dočarao novu fašističku državu Italije, koju je dodatno opisao s rečenicom „Svi u državi, nitko izvan države, nitko protiv države". Do početka II. svjetskog rata, totalitarni je postao sinonim za apsolutnu i opresivnu jednostranačku vladu. Predavač se kratko osvrnuo na karakteristike totalitarizma, te posebno istaknuo dvije najupadljivije: sveprisutnost ideologije kao apsolutne istine koja je opravdavajuća osnova režima – totalitarna država je država u službi ideje, te pribjegavanje specifičnoj formi političkog nasilja – sveobuhvatnom teroru.

Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima

Govoreći pak o autoritarnim režimima, naglasio je kako su oni na pola puta između demokratskog sustava i totalitarizma, a osnovne odlike su: vlast u rukama manjine, bez smjenjivosti vlasti i pravih izbora (nema odgovornosti prema narodu) - promjena vlasti je uglavnom rezultat prisile; nema istinske opozicije čak i kada je sistem prividno višepartijski. Osnovna razlika u odnosu na totalitarne poretke: nema sistematskog i masovnog terora.

Malenica se osvrnuo na totalitarne i autoritarne režime u Hrvatskoj. Naglasio je kako je Hrvatska vrlo dugo bila podvrgnuta totalitarnim režimima: od 1941. do 1945. za vrijeme NDH, te podsjetio i da su Istra, Rijeka, Zadar i jedan broj jadranskih otoka bili između dva svjetska rata - tada u sastavu Italije - zahvaćen vlašću talijanskoga fašističkog režima od njegovih početaka; talijanski fašisti su do 1943. godine držali pod okupacijskom vlašću dio NDH zapadno od crte Karlovac – Mostar, i potom od 1945. do 1990. za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (SRH u SFRJ).

Predavač je uz povod te tribine naglasio kako je Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima utvrđen Deklaracijom Europskog parlamenta o proglašenju 23. kolovoza europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma od 23. rujna 2008. , a potvrđen je točkom 15. rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2009. U završnom dijelu Rezolucije parlamenti i vlade svih država članica EU-a, država kandidatkinja za članstvo u EU i zemalja povezanih s Europskom unijom pozvani su na usvajanje i provedbu te Rezolucije.

Na kraju predavanja, Malenica je spomenuo i lustraciju, te pojasnio kako taj pojam dolazi od lat. lustratio – rasvjetljivanje, a znači: provjera i uklanjanje iz javnog političkog života onih osoba koje su bile aktivne u službi totalitarnih režima (članovi nacionalsocijalističke i komunističkih partija, te službenici i doušnici njihovih tajnih službi).

Lustraciju su nakon pada željezne zavjese od svih bivših socijalističkih zemalja najdosljednije provele Poljska, koja je potom doživjela i najveći rast gospodarstva i svoga geopolitičkog utjecaja te Njemačka u svom istočnom dijelu. Izvorno je lustracija pojam iz starorimske religije koji je označavao obredno čišćenje od grijeha, ispitivanje savjesti i pomirenje.
 

Tri svećenika

O temi stradanja katoličkih svećenika mnogo se pisalo, a najopsežniji trag na tome području ostavio je don Anto Baković monumentalnim djelom Hrvatski martirologij XX. stoljeća. Ovo spomen-sjećanje bila je prigoda još jednom posvijestiti tri lika, tri svećenika – mučenika.

O Bl. Miroslavu Bulešiću (Čabrunići, 13. svibnja 1920. – Lanišće, 24. kolovoza 1947.) čiji se sedamdeseti spomen smrti ovih dana obilježava, govorio je fra Ivan Penava, OFMConv. koji je posebno naglasio pastoralnu skrb mladoga svećenika Bulešića. Ukazujući na hrabro svjedočenje vjere, fra Penava je naglasio kako je blaženik nadahnuće i poticaj današnjim svećenicima kako se suprotstaviti protivštinama modernoga svijeta koje negiraju vjeru i njezine vrijednosti.

Fra Augustin Kordić, OFMConv., još je jednom posvijestio lik Bl. Alojzija Stepinca (8. svibnja 1898. - Krašić, 10. veljače 1960.), te njegovu vjernost Crkvi i papi. Kordić se osvrnuo na bogatu pisanu ostavštinu, posebice pisma kojima je iz zatočeništva u rodnome Krašiću hrabrio svećenike. Njegov primjer valja i nama u ovim burnim vremenima nasljedovati, te nastojati oko jedinstva Crkve.

Lik sluge Božjega fra Placida Cortesea (Cres, 7. ožujka 1907. – Trst, 3. studenoga 1944.), franjevca konventualca mučenika nacizma prisutnima je približio fra Ivan Bradarić, OFMConv. Povlačeći paralelu sa Sv. Maksimilijanom Kolbeom, Bradarić je naglasio, da je Cortese ne samo pripadao istoj grani franjevačkoga reda, već bio i Kolbeov suvremenik. Poput Kolbea i on je radio na promicanju katoličkoga tiska. Uz to imao je naglašenu osjetljivost za stradalnike, progonjene od strane nacističkog režima, od kojega je na kraju i sam mučenički ubijen.

ika