Pokojna Anuša je majka s. M. Admirate, Služavke Maloga Isusa Sarajevske provincije Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije. Pokojnica je do posljednjeg rata živjela i podizala svoju djecu sa suprugom Dominkom u Zlavasti kod Bugojna. Nakon što su joj uoči Svisvetih 1993. ubili supruga, hrvatskoga vojnika, započela je svoj izbjeglički živjela, sa svojom djecom, najprije na Braču, a zatim u Brckovljanima kod Dugog Sela gdje je i preminula 20. listopada.

Sprovodne obrede na mjesnom groblju vodio je župnik vlč. Miroslav Lesičar uz sudjelovanje trojice salezijanaca: don Peje Orkića, don Danijela Vidovića i don Branka Bendra. Uz mnogobrojnu djecu, unuke, praunuke i rodbinu pokojnice, na ukopu i misnom slavlju sudjelovalo je 30-ak sestara Služavki Maloga Isusa predvođenih vrhovnom glavaricom Družbe s. M. Anđom Vranješ, provincijskom glavaricom s. M. Ana Marijom Kesten, sestrama iz Vrhovne uprave Družbe i ostalim sestrama Sarajevske provincije.

Kod sprovodnih obreda vlč. Miroslav je uputio nekoliko riječi o dragoj i pobožnoj župljanki Anuši koja je sa pokojnim suprugom rađala, odgajala, stvarala i okupljala mnogobrojnu obitelj. Istaknuo je da ju je u radu i muci ovozemaljskog života nosila vjera i molitva Bogu, te ljubav prema Bogu i bližnjemu koji su joj bili glavni oslonac u životu.

„Vjera ju je nosila u životu kada je bilo dobro, a isto tako još i više kada su nastupili teži trenutci u životu. Bog ju je blagoslovio potomstvom koje je izrodilo i duhovnim zvanjima“ kazao je župnik te podsjetio da u svetoj misi za pokojne molimo „Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima“. Ustvrdio je da je pokojna Anuša gajila tu vjeru i s tom vjerom proživjela ovozemaljski život te okrijepljena svetim sakramentima tiho otišla ususret Gospodinu okružena svojom obitelji. Župnik je na kraju podsjetio da kada se s nekim opraštamo taj dalje nastavlja svoj put, pa tako i pokojna Anuša nastavlja svoj put u vječnost ususret Nebeskom Ocu.

Nakon sprovodnih obreda u župnoj crkvi u Brckovljanima služena je misa zadušnica za pokojnu Anušu. Misu je predslavio don Pejo uz koncelebraciju don Danijela i don Branka. Tijekom mise svirao je i pjevao pokojničin unuk Dominik Lučić.

Na početku mise don Pejo je kazao kako postoje sprovodi koji su tužni, a postoje oni koji su svečani – slavljenički. Ustvrdio je da ovaj sprovod doživljava svečanim – slavljeničkim, jer se nebo raduje dolasku jednog novog člana. Konstatirao je da poznajući donekle baku Anušu i način na koji je živjela može sa sigurnošću reći da je uistinu živjela povezana s Bogom. „Njezina povezanost je bila i horizontalno i vertikalno, i s Bogom i s ljudima. Živjela je onako kako bi kršćanin trebao živjeti“ kazao je don Pejo te ustvrdio „da smo kao ljudi žalosni, ali smo kao vjernici puni ushićenja i nade“. Podsjetio je na Gospodinove riječi: „U kući Oca mojega ima mnogo stanova […] Idem vam pripraviti mjesto“ te kazao kako vjeruje da je Isus pripravio mjesto našoj pokojnoj Anuši i da je ona sada u zajedništvu sa proslavljenom Crkvom. Podsjetio je da ovu svetu misu prikazujemo za njezinu dušu zahvalni Bogu za dar njezina života, za svjedočenje vjere, za otvorenost životu zajedno sa svojim suprugom Dominikom, kao i za onu radost koju je svjedočila u svom životu. Nije bila pošteđena teških trenutaka života ali nikada nije izgubila nadu i vjeru u milosrdnog Oca, kazao je don Pejo te zaključio da i mi želimo s tom vjerom slaviti ovu Euharistiju i prikazati je za njenu dušu.

Po završetku euharistije uslijedio je susret s obitelji pokojnice i osvrt na posljednje trenutke ovozemaljskog života pokojne Anuše.

s. Ljilja Marinčić, Ž.I., KT