Zagreb

Ukopana s. Lea (Kata) Dominković Klanjateljica Krvi Kristove


U utorak, 16. studenoga, ukopana je na groblju Mirogoj u Zagrebu s. Lea Dominković, Klanjateljica Krvi Kristove Regije Zagreb, koja je preminula četiri dana ranije, 12. studenoga u 55. godini redovništva.

Ukopne obrede vodio je upravitelj crkve Predragocjene Krvi Kristove u Prozorju p. Ilija Grgić, CPPS, zajedno s direktorom Dijecezanskog muzeja Zagrebačke nadbiskupije mons. Nedjeljkom Pintarićem.

Na ispraćaju su bili sestra pokojnice Slavica i nekoliko članova uže obitelji te brojne Klanjateljice Krvi Kristove predvođene regionalnom poglavaricom s. Zdravkom Leutar i drugi vjernici, objavila je KTA.

Tijekom sprovodnih obreda regionalna tajnica s. Damjana Kovačević pročitala je životopis i oprostila se u ime sestara od pokojne s. Lee riječima: „U ozračju mjeseca studenoga, kada nas Crkva na osobit način poziva moliti za sve preminule, iz naše zajednice na Tuškancu (Zagreb) njima se pridružila i sestra Lea (Kata) Dominković. U petak predvečer 12. studenoga, dok je završavala svoj radni dan u portirnici regionalne kuće i namjeravala poći na zajedničku molitvu, Gospodin ju je našao spremnom i pozvao k sebi tamo gdje joj je oduvijek pripravio mjesto. Preminula je u 76. godini života, a 55 je živjela kao Klanjateljica Krvi Kristove“.

Nakon sprovoda svetu misu zadušnicu u župnoj crkvi Sv. Terezije od Djeteta Isusa u Miramarskoj ulici u Zagrebu predslavio je mons. Pintarić uz koncelebraciju p. Ilije.

S. Lea (Kata) Dominković rođena je 22. ožujka 1945. u župi Vidovice, općina Orašje u Bosanskoj Posavini u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Bila je četvrto od osmero djece roditelja Ive i Mande rođ. Matanović, koji su svojoj djeci usadili duboke korijene kršćanske vjere i pouzdanja u Boga. Kada je imala nepunih devet godina umrla joj je majka.

U zajednicu Klanjateljica ušla je 4. rujna 1964. u Zagrebu (Miramarska), gdje je kao pripravnica provela godinu dana pohađajući domaćinski tečaj. U veljači 1965. započela je svoju redovničku formaciju u postulaturi, a u kolovozu iste godine ušla je u novicijat te je 15. kolovoza 1966. u Bosanskom Aleksandrovcu položila prve zavjete. Doživotne zavjete položila je 13. kolovoza 1971. u zagrebačkoj katedrali tijekom euharistijskog slavlja kojem je predsjedao uzoriti Franjo kardinal Šeper.

Tijekom svoga života vršila je poslanje kuharice i raznih kućanskih poslova u brojnim zajednicama. Nakon prvih zavjeta ostala je godinu dana u Bosanskom Aleksandrovcu, a nakon toga došla je u Zagreb (Miramarska), gdje je boravila dvije godine. Godine 1969. otišla je u Banju Luku i godinu dana vršila poslanje kuharice u samostanu Novi Nazaret, a zatim četiri godine u Biskupskom ordinarijatu. Nakon toga ponovno je boravila u Zagrebu (Miramarska), a zatim dvije godine u Šibeniku (Baldekin). Djelovala je i u generalnoj kući u Rimu, a 1978. poslana je u Alkoven (Austrija), gdje je osam godina radila u domu za djecu s razvojnim teškoćama. U toj zajednici šest je godina vršila i službu poglavarice.

Nakon toga je radila u Njemačkoj, u domu za starije osobe i u internatu za dječake. Zatim je boravila u Sarajevu, Zagrebu i Hrvatskoj Kostajnici.

Tijekom 2007. poslana je u Kongoru kod Tomislavgrada (BiH) i te je godine počela osjećati poteškoće sa srcem. Početkom 2008. vratila se u Zagreb i obavila temeljite pretrage nakon kojih je u ožujku imala operaciju srca i otada su njezine fizičke snage počele slabjeti. Nakon oporavka započela je svoje služenje u regionalnoj kući na Tuškancu u Zagrebu. Diskretnom, nenametljivom prisutnošću bila je na usluzi sestrama i drugim osobama.

U toj je službi došla do izražaja njezina istančana kultura ophođenja, uslužnost, strpljivost, umijeće slušanja, poticanje optimizma i nade u osobama koje su dolazile sa svojim problemima i poteškoćama. Često je molila šetajući samostanskim hodnicima, a rado je boravila i u kapelici.

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine!

N.Ž., KT