Kako donosi CNA, taj je ton uspostavljen nekoliko dana prije nego što je ovotjedno okupljanje počelo u Vatikanu, kada je u svom govoru u Belgiji 27. rujna papa Franjo rekao kako sinoda nije namijenjena promicanju onoga što je nazvao „modernim reformama“.

Kako upravljati očekivanjima?
Sada se čini jasnim da iako delegati mogu raspravljati o mnogim stvarima u sljedeća tri tjedna, ništa se neće odlučiti. Neće biti promjena doktrine. Bez umanjivanja uloge biskupa. Bez žurbe s rješavanjem pitanja otvaranja đakonata za žene.

Umjesto toga, pravi izazov ovog mjeseca mogao bi biti kako upravljati očekivanjima onih koji se nadaju i guraju sveobuhvatne promjene. Glavni izvjestitelj sinode kard. Jean-Claude Hollerich aludirao je na tu „opasnost“ na kraju prošlogodišnje skupštine kada je primijetio da bi mnogi bili razočarani ukoliko žene ne dobiju veću ulogu u Crkvi.

No, nazire li se velika promjena u upravljanju Crkvom? To se čini malo vjerojatnim. Sam Papa, u svom obraćanju na otvaranju ovogodišnje skupštine 1. listopada, istaknuo je kako „prisutnost na skupštini Biskupske sinode članova koji nisu biskupi ne umanjuje biskupsku dimenziju skupštine“, referenca desecima laika i redovnica koje sudjeluju kao delegati s pravom glasa.

Dodao je, „s očitom ljutnjom“ kako navodi autor CNA-ove analize, kako su suprotni prijedlozi posljedica „neke oluje tračeva koja je išla s jedne strane na drugu.“ Doista, ne postoji čak ni „neka granica ili derogacija autoriteta pojedinog biskupa ili biskupskog kolegija“, rekao je.

Umjesto toga, Papa je pokušao pojasniti, kako skupština „označava oblik koji je pozvan poprimiti vršenje biskupske vlasti u Crkvi koja je svjesna da je konstitutivno relacijska i stoga sinodalna.“ Ukratko, to je modus gubernandi, način vladanja. Ipak, ostaje vlada, a ne otvoreni forum.

Bez „uplitanja“ u doktrinu
Također, u analizi se dalje navodi kako je bilo „dosta drugih signala da nikakva revolucija nije neizbježna“.

Primjerice, prefekt Dikasterija za nauk vjere kard. Víctor Manuel Fernández, u svom je izvješću o novim službama rekao kako papa Franjo ne smatra da je trenutak za ženski đakonat „zreo“. Refleksija se, drugim riječima, nastavlja. Crkva će nastojati dati više prostora ženama u ulogama donošenja odluka, ali potrebna je daljnja rasprava o bilo kakvoj vrsti zaređene službe – nešto što je Papa već naznačio na svojoj tiskovnoj konferenciji tijekom leta 29. rujna na povratku iz Belgije.

U svojim prijelaznim izvješćima sa Sinode, studijske skupine koje je Papa ovlastio da ispitaju pitanja ženskog đakonata i druga kontroverzna pitanja pokazale su određenu razboritost biskupa u rješavanju doktrinarnih pitanja. Biskupi možda mogu dopustiti da laicima daju veću riječ u donošenju odluka, ali ne kada je riječ o doktrinarnim stvarima.

Studijska skupina koja je imala zadatak ispitati ulogu „biskupa-sudca“ jasan je primjer tomu. Sveti Otac stavio je biskupe u središte procesa poništenja braka, tražeći – štoviše gotovo impozantno – da oni budu konačni suci. Ali biskupi pozvani govoriti o tom pitanju umjesto toga ponovno su potvrdili da bi biskup, u nekim slučajevima, trebao imati mogućnost delegiranja te odgovornosti regionalnim i nacionalnim sudovima koji bi „mogli jamčiti veliku nepristranost u odlukama“. Je li to korak unatrag od onoga što je papa Franjo već tražio?

Pristup, ne revolucija
Dalje, glede transparentnosti procesa odabira biskupa, mnogo ovisi o tomu kako apostolski nuncij u svakoj zemlji provodi proces odabira. Postoji poziv na „više pažnje prema mjesnoj Crkvi“ i „više uključivanja mjesne Crkve“, ali to je pitanje pristupa, a ne revolucionarne promjene.

Slično tomu, iako je vijest da je Dikasterij za biskupe pokrenuo istragu kako bi procijenio praksu pohoda ad limina, već je poznato kako je papa Franjo već dugo uključivao susrete i među odjelima u svoje pohode ad limina kada to zahtijeva lokalna situacija.

Studijske skupine također su naglasile kako nema potrebe mijenjati Ratio Fundamentalis (dokument nekadašnje Kongregacije za kler, temeljni za odgoj i izobrazbu budućih svećenika, iz 1985. koji je papa Franjo već revidirao 2016.). Najviše, kako stoji u tekstu studijske skupine, bi se moglo napisati „preambulu s jedne strane koja jasno opisuje relacijski identitet zaređenih službenika u sinodalnoj i misionarskoj Crkvi, a s druge strane ukazuje na načela i kriterije za provedbu Ratio Fundamentalis i Ratio Nationales u skladu s tim ekleziološkim i misiološkim okvirom.“

Odnosi
Možda najzanimljiviji dio odnosi se na pitanje odnosa između Istočnih Katoličkih Crkava i Latinske Crkve jer, kako se navodi u tekstu studijske skupine, cilj je imati „dokument Svete Stolice, koji je uredio Dikasterij za Istočne Crkve, a latinskim biskupima adresirao Sveti Otac i sadrži neke smjernice o tim aspektima.“

Sinodsko kanonsko povjerenstvo usredotočeno je na to da biskupijska/eparhijska i župna pastoralna vijeća postanu obvezna. Ali ova je tema već istaknuta u dokumentu Međunarodne teološke komisije o sinodalnosti, objavljenom 2018.

Do sada, ukratko, ima mnogo buke ni oko čega. Možda je veći naglasak na „vapaju siromaha“ i na potrebi da se ne usredotoči na doktrinarna pitanja. Pa ipak, kada je riječ o konkretnom prijedlogu, čini se da su biskupi zadovoljni svojom uobičajenom stegom.

J.P., KT