Sveti Otac je kazao kako to nije nešto novo – ovo objašnjenje, niti je to nešto njegovo, nego je proučavanje onoga što Sv. Pavao kaže u konfliktu s Galaćanima. „I to je ujedno Božja riječ, zato što je ušla u Bibliju. To nisu stvari koje netko izmisli, to ne. To je nešto što se dogodilo u to doba i što se može ponoviti (…) A u prethodnim smo katehezama vidjeli kako apostol Pavao pokazuje prvim kršćanima iz Galacije koliko je opasno napustiti put kojim su krenuli prigrlivši evanđelje. Ta je opasnost, naime, da upadnu u formalizam, koji je jedna od napasti koja nas vodi do licemjerja o čemu smo govorili prošli puta (…) Sve dotle Pavao je govorio o svome životu i svojemu pozivu: o tome kako je Božja milost iz korijena promijenila njegov život, stavivši ga potpuno u službu evangelizacije. Tada izravno proziva Galaćane: stavlja im pred oči odluke koje su donijeli i njihovo sadašnje stanje, koje bi mogli osujetiti milost koju su doživjeli. A izrazi kojim se Apostol obraća Galaćanima nisu nimalo ljubazni (…) Nerazumni, bezumni, spreman im je takve stvari reći… On to čini ne zato što nisu pametni, nego zato što su, a da toga nisu niti svjesni, u opasnosti da izgube vjeru u Krista koju su s tolikom oduševljenjem prigrlili (…) S gorčinom u srcu potiče te kršćane da se sjete njegova prvog navještaja, kojim im je ponudio mogućnost da steknu slobodu kojoj se ni u snu nisu mogli nadati“, podsjetio je Papa, prenosi IKA.

„Apostol upućuje Galaćanima pitanja s namjerom da prodrma njihove savjesti: zato je tako oštar (…) Pavao nije mogao naći uvjerljiviji izraz od onoga koji je vjerojatno više puta ponovio u svojemu propovijedanju: 'Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene' (…) Galaćani su, k tome, vrlo dobro razumjeli na što Apostol cilja. Sigurno su imali iskustvo djelovanja Duha Svetoga u zajednicama: kao i u drugim Crkvama, tako su se i među njima očitovali dobrotvornost i drugi darovi. Pritisnuti Pavlom moraju, htjeli to ili ne, odgovoriti da je ono što su doživjeli bilo plod novosti Duha (…) Sv. Pavao, na taj način, poziva i nas da razmišljamo o tome kako živimo svoju vjeru. Je li ljubav Krista raspetoga i uskrsloga u središtu našega svakodnevnog života kao izvor spasenja ili se pak zadovoljavamo nekom religioznom formalnošću kako bi nam srce bilo na mjestu (…) Čuvajte se rigidnosti koje vam predlažu, čuvajte se toga. Jer iza svake rigidnosti ima nešto nimalo lijepo, nema Duha Božjega (…) Jer, usprkos svim teškoćama koje možemo postaviti njegovu djelovanju, pa i usprkos našim grijesima, Bog nas ne ostavlja, nego ostaje s nama sa svojom milosrdnom ljubavlju (…) Otac se u svojoj ljubavi nikada ne umori od nas. Molimo za mudrost da uvijek budemo svjesni te stvarnosti i da otpravimo fundamentaliste koji nam predlažu umjetni život askeze, tako dalek Kristovu uskrsnuću. Askeza je prijeko potrebna, ali ona mudra, a ne umjetna askeza“, poručio je poglavar Katoličke Crkve.

Nakon kateheze, Sveti Otac je podsjetio na obilježavanje Svjetskog dana molitve za stvoreni svijet. „Početak je to Vremena stvorenoga svijeta koje će se zaključiti 4. listopada, na blagdan Sv. Franje Asiškog (…) Zajedno s braćom i sestrama različitih vjeroispovijesti molimo i djelujmo u korist našeg zajedničkog doma u ovim vremenima teške planetarne krize“, pozvao je.

J.P., KT