Blagdan Preobraženja Gospodinova proslavljen na Taboru


Franjevačka zajednica Kustodije Svete Zemlje proslavila je, 6. kolovoza, blagdan Preobraženja Gospodinova na gori Tabor – mjestu koje predaja prepoznaje kao ono na kojem je Krist objavio svoju slavu pred trojicom svojih apostola.

Foto: custodia.org

Foto: custodia.org

Misno slavlje, koje je predvodio kustos Svete zemlje fra Francesco Ielpo, kako prenosi custodia.org, bilo je prigoda za sabranost i radost ne samo za Kustodiju, nego i za cijelu katoličku zajednicu iz Nazareta te okolnih sela. Redovnici, svećenici, hodočasnici i domaći vjernici okupili su se u bazilici na Taboru kako bi se prisjetili jednog od temeljnih evanđeoskih događaja. Trenutka u kojem, kako je podsjetio fra Ielpo, „Bog ulazi u našu povijest i nakratko podiže veo koji skriva Kristovo otajstvo“.

Upravo je na tom tragu kustos u svojoj propovijedi stavio naglasak na ključnu stvar: srce Preobraženja ne leži „samo“ u čudesnosti viđenja koje je dano Petru, Jakovu i njegovu bratu Ivanu, nego u Očevoj riječi koja nas poziva da slušamo Sina. „To je jedina riječ koju Otac izgovara u Evanđelju“, podsjetio je fra Francesco. Bio je to jasan i jednostavan poziv upućen učenicima, a time i svakom kršćaninu: „Bog nas poziva da slušamo Sina i usvojimo Njegove riječi“. A to ujedno znači shvatiti da iz tog čina proizlazi još jedan – prihvatiti Kristovo iskustvo u cjelini, ne zaustavljajući se samo na promatranju.

Propovjednik je tu temu dodatno rasvijetlio ukazavši na duboku povezanost među gorama koje obilježavaju Isusov zemaljski put: Taborom, Maslinskom gorom i Golgotom. Iako bi Petar najradije ostao na mjestu Preobraženja, Krist zna da to nije Njegov cilj. „S Tabora se mora sići. Pred Njim je još uvijek Jeruzalem, pred Njim su Muka i Križ“, naglasio je kustos, pojasnivši kako „Preobraženje ne ukida križ, nego ga osvjetljava“. Taj Gospodinov put mora rasvijetliti i život svakog vjernika. „I naš život poznaje i Tabor i Kalvariju. Ima dana svjetla i dana muke, trenutaka utjehe i trenutaka u kojima Bog kao da šuti“, rekao je fra Francesco tijekom slavlja, dodavši: „Gospodin nam ne obećava život bez križeva, nego život preobražen ljubavlju“.

Slavlje je privedeno kraju tradicionalnom procesijom u kojoj su kustos, braća franjevci, svećenici i vjernici krenuli prema kapeli Descendentibus. Naziv ove bogomolje na latinskom podsjeća na trenutak kada je Isus, silazeći s Tabora s trojicom apostola, zapovjedio da nikome ne govore što su vidjeli „dok Sin Čovječji ne uskrsne od mrtvih“. Na čelu procesije bili su skautski orkestar i zajednica franjevačke mladeži iz Nazareta. Ti su mladi u ritmu gajdi i bubnjeva predvodili sudionike od svetišta do kapele. U tako svečanom i radosnom ozračju, kustos se uputio prema kapelici kako bi podijelio svečani blagoslov okupljenom narodu i blagoslovio lišće s gore. Riječ je o tradiciji koja simbolički povezuje lišće s Tabora s palminim granama iz Jeruzalema, čime je zaključen dan koji je u jedno povezao evanđeoski spomen, liturgiju i život kršćanske zajednice – tih „živih kamenova“ koji udahnjuju život Svetoj zemlji.

J.M., KT