pon, 10. kolovoza 2026. 11:09
Franjevačka zajednica Kustodije Svete Zemlje proslavila je, 6. kolovoza, blagdan Preobraženja Gospodinova na gori Tabor – mjestu koje predaja prepoznaje kao ono na kojem je Krist objavio svoju slavu pred trojicom svojih apostola.
Misno slavlje, koje je predvodio kustos Svete zemlje fra Francesco Ielpo, kako prenosi custodia.org, bilo je prigoda za sabranost i radost ne samo za Kustodiju, nego i za cijelu katoličku zajednicu iz Nazareta te okolnih sela. Redovnici, svećenici, hodočasnici i domaći vjernici okupili su se u bazilici na Taboru kako bi se prisjetili jednog od temeljnih evanđeoskih događaja. Trenutka u kojem, kako je podsjetio fra Ielpo, „Bog ulazi u našu povijest i nakratko podiže veo koji skriva Kristovo otajstvo“.
Upravo je na tom tragu kustos u svojoj propovijedi stavio naglasak na ključnu stvar: srce Preobraženja ne leži „samo“ u čudesnosti viđenja koje je dano Petru, Jakovu i njegovu bratu Ivanu, nego u Očevoj riječi koja nas poziva da slušamo Sina. „To je jedina riječ koju Otac izgovara u Evanđelju“, podsjetio je fra Francesco. Bio je to jasan i jednostavan poziv upućen učenicima, a time i svakom kršćaninu: „Bog nas poziva da slušamo Sina i usvojimo Njegove riječi“. A to ujedno znači shvatiti da iz tog čina proizlazi još jedan – prihvatiti Kristovo iskustvo u cjelini, ne zaustavljajući se samo na promatranju.
Propovjednik je tu temu dodatno rasvijetlio ukazavši na duboku povezanost među gorama koje obilježavaju Isusov zemaljski put: Taborom, Maslinskom gorom i Golgotom. Iako bi Petar najradije ostao na mjestu Preobraženja, Krist zna da to nije Njegov cilj. „S Tabora se mora sići. Pred Njim je još uvijek Jeruzalem, pred Njim su Muka i Križ“, naglasio je kustos, pojasnivši kako „Preobraženje ne ukida križ, nego ga osvjetljava“. Taj Gospodinov put mora rasvijetliti i život svakog vjernika. „I naš život poznaje i Tabor i Kalvariju. Ima dana svjetla i dana muke, trenutaka utjehe i trenutaka u kojima Bog kao da šuti“, rekao je fra Francesco tijekom slavlja, dodavši: „Gospodin nam ne obećava život bez križeva, nego život preobražen ljubavlju“.
Slavlje je privedeno kraju tradicionalnom procesijom u kojoj su kustos, braća franjevci, svećenici i vjernici krenuli prema kapeli Descendentibus. Naziv ove bogomolje na latinskom podsjeća na trenutak kada je Isus, silazeći s Tabora s trojicom apostola, zapovjedio da nikome ne govore što su vidjeli „dok Sin Čovječji ne uskrsne od mrtvih“. Na čelu procesije bili su skautski orkestar i zajednica franjevačke mladeži iz Nazareta. Ti su mladi u ritmu gajdi i bubnjeva predvodili sudionike od svetišta do kapele. U tako svečanom i radosnom ozračju, kustos se uputio prema kapelici kako bi podijelio svečani blagoslov okupljenom narodu i blagoslovio lišće s gore. Riječ je o tradiciji koja simbolički povezuje lišće s Tabora s palminim granama iz Jeruzalema, čime je zaključen dan koji je u jedno povezao evanđeoski spomen, liturgiju i život kršćanske zajednice – tih „živih kamenova“ koji udahnjuju život Svetoj zemlji.
J.M., KT