Sv. Ivan Pavao II. ustanovio je Svjetski dan bolesnika prije 30 godina kako bi potaknuo Božji narod, katoličke zdravstvene ustanove i civilno društvo na sve veću pozornost prema bolesnicima i onima koji o njima brinu. Prisjetivši se toga, papa Bergoglio izrazio je zahvalnost Gospodinu za napredak koji je postignut tijekom godina. „Učinjeni su mnogi pomaci, ali još je dug put kako bi se osiguralo da svi bolesnici, kao i oni koji žive u mjestima i situacijama velika siromaštva i marginalizacije, dobiju potrebnu zdravstvenu skrb, kao i pastoral koji im može pomoći da bolest dožive u jedinstvu s raspetim i uskrslim Kristom“, piše u poruci koja je potpisana na blagdan Gospe Loretske, 10. prosinca 2021., a objavljena 4. siječnja 2022.

Milosrdni poput Oca

Osvrnuvši se na odabrano geslo, Papa je napomenuo kako milosrđe shvaćeno, ne kao povremeni sentimentalni osjećaj, nego kao uvijek prisutna i djelatna sila, izražava samu Božju narav, kombinira snagu i nježnost. „Najveće svjedočanstvo Očeve milosrdne ljubavi prema bolesnima je njegov jedinorođeni Sin. Kada ljudi dožive slabost i patnju u vlastitome tijelu kao posljedicu bolesti, njihova srca postaju teška, strah se širi, neizvjesnosti se množe, a pitanja o značenju onoga što se događa u njihovim životima postaju sve žurnija“, naveo je papa Franjo prisjećajući se napose svih onih u vremenu pandemije koji su proživjeli posljednje dane zemaljskog života u samoći, uz pomoć velikodušnih zdravstvenih djelatnika, ali ipak daleko od svojih najmilijih.

„Isusov poziv da budemo milosrdni poput Oca ima posebno značenje u odnosu na zdravstvene djelatnike. Vaše ruke, koje dotiču tijelo Krista patnika, mogu biti znak milosrdnih ruku Očevih. Imajte na umu veliko dostojanstvo svoje profesije, kao i odgovornosti koju ona nosi (…) Svjetski dan bolesnika prilika je i da se usmjerimo na centre za skrb. Kroz povijest kršćanske zajednice otvarale su 'domove milosrdnog Samarijanca' napose za one koji nisu imali pristup prikladnoj zdravstvenoj skrbi zbog siromaštva, društvenog isključenja ili poteškoća vezanih za liječenje određenih patologija. U takvim situacijama cijenu najčešće plaćaju djeca, stariji i oni najslabiji. Milosrdni poput Oca, nebrojeni misionari spojili su propovijedanje evanđelja s izgradnjom bolnica, ambulanti i domova za skrb. To su dragocjena sredstva kojima je kršćansko milosrđe poprimilo vidljiv oblik, a Kristova ljubav, koju su svjedočili njegovi učenici, postala je vjerodostojnija. Ipak, pred nama je još dug put; u nekim zemljama pristup prikladnoj skrbi ostaje luksuz. Vidimo to, primjerice, u nedostatku dostupnih cjepiva protiv koronavirusa u siromašnim zemljama; ali još više u nedostatku liječenja bolesti koje zahtijevaju mnogo jednostavnije lijekove“, napisao je poglavar Katoličke Crkve, te u tom kontekstu ponovno afirmirao značenje katoličkih zdravstvenih institucija kao vrijedna blaga koje treba zaštititi i očuvati.

 Ponuditi Božju blizinu

Naglasio je kako je prisutnost tih ustanova pokazala blizinu Crkve bolesnima i siromašnima te u onim situacijama koje su drugi zanemarili. „Čak u razvijenim zemljama njihova je prisutnost danas blagoslov jer osim brige o tijelu, uz svu potrebnu stručnost, uvijek mogu ponuditi i dar milosrđa koji je usmjeren na same bolesne i njihove obitelji. U vremenu u kome je raširena kultura odbacivanja i život nije uvijek priznat kao vrijedan prihvaćanja i življenja, ove strukture poput 'kuća milosrđa' mogu biti primjer u zaštiti i brizi za svaki život, čak i najkrhkiji, od početka do prirodnog svršetka“, posvijestio je papa Franjo. Govoreći pak o pastoralnoj brizi, čija se nezamjenjiva služba sve više prepoznaje, u poruci je istaknuo da ako je najgora diskriminacija koju trpe siromasi – uključujući i bolesnike koji su slaba zdravlja – nedostatak duhovne brige, ne smije se propustiti ponuditi im Božju blizinu, njegov blagoslov i njegovu riječ, kao i slavljenje sakramenata i priliku za put rasta i sazrijevanja u vjeri.

Sveti Otac na kraju poruke podsjetio je kako pastoralna skrb i blizina bolesnicima nije samo zadaća nekih posebno određenih ministranata, nego je posjet bolesnicima poziv koji Krist upućuje svim svojim učenicima.

KT