Dragi prijatelji, članovi Caritasa Europa,

Razmišljajući o Svetom pismu s papom Franjom, dvije su ključne riječi za došašće: blizina i budnost. Božja blizina i naša budnost. Prorok Izaija kaže da nam je Bog blizu, dok nas u Evanđelju Isus potiče da budemo budni očekujući Njegov povratak.

Advent je vrijeme očekivanja, ali ne i vrijeme odgađanja onoga što je potrebno učiniti. Želi nas natjerati da naćulimo uši, ovdje i sada.

"Ne boj se." Teško da se bilo koja druga fraza tako često javlja u biblijskim tekstovima kao što je ova. Možemo vjerovati jer nam Bog vjeruje, povjerava nam sadašnjost i budućnost da bi pomogli u njenom oblikovanju. Daje nam ovo vrijeme milosti kako bismo ga mogli iskoristiti. Ostvarujući svoje poslanje, Bog hoda s nama u Kristu i istodobno nam pun ljubavi dolazi u susret. Ukazana pažnja, dobročinstva i solidarnost na djelu tijekom proteklih mjeseci jasno pokazuju: dobročinstvo ne ide u lockdown.

Bog nas poziva da čekamo i nadamo se te ostanemo budni i obazrivi i u jednom i u drugom.

Gledajući s jedne strane, važno je biti oprezan, jer je velika pogreška u životu zaokupiti se tisućama stvari i ne primijetiti Boga. Kao što je Sv. Augustin rekao: “Timeo Iesum transeuntem” - bojim se da bi Isus mogao proći kraj mene i da to neću primijetiti. Možda nam je svima poznato ovo iskustvo, biti uhvaćen u vlastite svakodnevne brige, tako da možemo izgubiti iz vida ono što je bitno.

S druge strane, biti na oprezu također znači ne zadržati se u udobnosti sna. Kao što papa Franjo kaže: postoji opasna vrsta sna: to je san prosječnosti. Dolazi kada zaboravimo svoju prvu ljubav i postanemo zadovoljni ravnodušnošću, usredotočeni samo za neometano postojanje. Vjera nije voda koja gasi plamen, ona je vatra koja gori.

Kako se možemo izbaviti iz uspavanosti prosječnosti? Uz budnost molitve. Kad se molimo, palimo svijeću u tami. Molitva nas uzdiže od ugodnosti čisto vodoravnog postojanja i tjera da podignemo pogled na više stvari; čini nas usklađenim s Gospodinom. Papa dodaje: "Molitva je vitalna za život: kao što ne možemo živjeti bez disanja, tako ne možemo biti kršćani bez molitve."

Ali postoji i druga vrsta unutarnjeg drijemanja koji spominje Sveti Otac: uspavanost ravnodušnosti. Oni koji su ravnodušni vide sve na isto, kao da je noć; nisu zabrinuti za one oko sebe. Kada se sve vrti oko nas i naših potreba, a mi smo ravnodušni prema potrebama drugih, noć se spušta na naša srca.

Kako se onda trgnuti iz drijemeža ravnodušnosti? Uz budnost dobročinstva! "Dobročinstvo je kucajuće srce kršćanina: kao što se ne može živjeti bez otkucaja srca, tako se ne može biti kršćanin bez dobročinstva." Isus dolazi. Ovo je suštinska poruka ovog doba godine. Nismo sami. I put za susret s njim je jasno označen: prolazi kroz djela dobročinstva.

I na kraju, ali ne najmanje važno, ovaj motiv osjećamo kada gledamo svijeće na vijencu i lampice na našem božićnom drvcu te kada gledamo sva svjetla koja su dio Božića: možemo i trebamo i dalje davati Isusovo svjetlo. Na nama je također i da iza sebe ostavimo ovaj svijet ljepšim, svjetlijim, ljudskijim i otpornijim na promjene u budućnosti, nego kakvog smo ga zatekli.

Tako melodija zahvalnosti i radosti vjere dobiva svoj oblik: mijenjamo živote voleći - živote drugih ljudi i, najvjerojatnije, prema iskustvu koje sam stekao sudjelujući u mnogim razgovorima, vlastite živote. Jer ključ sretnog života ne leži samo u brizi o vlastitoj sreći, već i o sreći drugih.

Molitva i ljubav: to znači biti budan.

Neka Bog blagoslovi vas, vaše obitelji i sav vaš rad.

Budimo agenti nade.

Ostanimo sjedinjeni u molitvi.

Zajedno s Izvršnim odborom Caritasa Europa i Tajništvom želim vam sretan Božić i sretnu i blagoslovljenu 2021.!

Poruka je mons. Landaua koju je prenijela mrežna stranica caritas.ba.

T.M.I., KT