Vatikan

Cvjetnica u Vatikanu


"U ovom Velikom tjednu uzdignimo pogled prema križu da primimo milost čuđenja. Ako vjera izgubi čuđenje postaje gluha", rekao je papa Franjo u homiliji na svečanoj misi na Nedjelju muke Gospodnje (Cvjetnicu) 28. ožujka slavljenoj u vatikanskoj bazilici.

Na euharistijskom slavlju Sveti Otac slikovito je objasnio kako vjernike obuzima čuđenje gledajući Svemogućeg Boga satrta i zgažena, gledajući kralja kraljeva da ima drvo križa za svoje prijestolje, ljude koji s veličanja Isusa prelaze na to da mu viču: „Raspni ga“ te se zapitao čemu sve to poniženje? Odmah je odgovorio: „Da do kraja dotakne našu ljudsku stvarnost, da nas ne ostavi same, da nas spasi. Isus u svom tijelu doživljava naša najsnažnija proturječja, i tako ih iskupljuje, preobražava ih." Dodao je da je zato potrebno dopustiti da Božja ljubav gane, da prodrma čovjekovu vjeru koja je izgubila na snazi jer sve čini iz navike, da prodrma čovjekov život paraliziran žalopojkama i nezadovoljstvom, da se otvori Duhu i zamoli ga za milost čuđenja.

U nastavku propovijedi rekao je kako se Njegova ljubav približava ljudskim krhkostima, seže tamo gdje se ljudi najviše stide. Pojasnio je kako vjernici znaju da nisu sami jer je Bog s njima u svakoj rani, svakom strahu.

Poglavar Katoličke Crkve pojasnio je vjernicima kako je Krist svojom smrću pobijedio smrt; da nijedno zlo, nijedan grijeh nemaju posljednju riječ, da je Bog pobjednik, te da je palma pobjede povezana sa znamenom križa.

Sveti Franjo Asiški iščuđavao se braći što ne rone suze dok promatraju križ, primijetio je Papa te nastavio: "Dopustimo da nas ponovno obuzme čuđenje, promatrajmo križ i recimo Gospodinu: 'Koliko me samo silno ljubiš! Koliko sam dragocjen za tebe!' Pustimo Isusu da nas zadivi kako bismo ponovno živjeli, jer veličina života se ne sastoji u posjedovanju i samopotvrđivanju, nego u tome da otkrijemo da smo ljubljeni. To je veličina života: otkriti da smo ljubljeni", istaknuo je dodavši kako se veličina života krije upravo u ljepoti ljubavi.

U prigodnoj propovijedi pojasnio je kako ljudi u Raspetome vide Boga ponižena, Boga koji je odbačen; zahvaljujući milosti čuđenja shvaćaju da prihvaćajući onoga koji je odbačen, pristupajući onome koji je ponižen životom ljube Isusa, jer on je u posljednjima, u odbačenima, u onima koje farizejska kultura osuđuje, piše ika.

Krist nije dopustio onima koji su išli za njim da o njemu stvaraju svjetovnu sliku Boga kojemu se valja klanjati jer je moćan, jer je strašan. Božja je pobjeda u križu, oni koji su se vodili „slikom Mesije koji nije Mesija“, koji su očekivali pobjedu nad Rimljanima izvojevanu mačem ostali su razočarani. U svjetlu križa jasno se shvaća da se Bog objavio i vlada samo razoružavajućom snagom ljubavi braće i sestara. I danas se mnogi dive Isusu: lijepo je govorio, ljubio je i praštao, njegov je primjer promijenio povijest… Dive mu se, ali njihov se život ne mijenja. Jer nije dovoljno diviti se Isusu. Treba ga slijediti na putu, pustiti da nas potakne na razmišljanje: priječi s divljenja na čuđenje.

Na kraju homilije papa Franjo rekao je kako Bog i danas nastavlja obuzimati um čovjeka i njeovo srce udivljenošću. Pozvao je da svi dopuste na ih prožima to čuđenje, da promatraju i oni Krista raspeta na križu i kažu zajedno s rimskim satnikom: „Ti si uistinu sin Božji. Ti si moj Bog“.

T.M.I.,KT