Vlč. Benaković je uspješno obranio disertaciju pod naslovom „The dynamism of naming in the Book of Revelation. An analysis of the concept of name in the Book of Revelation“ (Dinamizam imenovanja u Knjizi Otkrivenja. Analiza koncepta imena u Knjizi Otkrivenja).

Komisija za obranu doktorske disertacije bila je u statavu: prof. Vasile Babota (predsjednik), prof. Giuseppe Di Luccio (cenzor) i prof. Luca Pedroli (moderator).

Obrani su nazočili: nadbiskup metropolita đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić, rektor Papinskog hrvatskog zavoda Sv. Jeronima vlč. Marko Đurin, vicerektor Zavoda vlč. Marko Škraba, svećenici studenti iz Zavoda Sv. Jeronima i drugih rimskih zavoda, roditelji i sestra te prijatelji i kolege novog doktora znanosti.

Što je ime?

U devet poglavlja doktorske disertacije Benaković je, polazeći od značenja grčke riječi „onoma“ (ime) analizirao uporabu iste te njezina različita značenja u kontekstu Knjige Otkrivenja. Temeljno polazište za rad je uvriježeno shvaćanje o smislu čovjekova imena kao nositelja identiteta ljudske osobe. Još u drevnim kulturama poput grčke gdje se u imenu gledala moć i snaga, a ponekada i mogućnost upravljanja imenovanom stvarnošću, vidljivo je kako se riječju „onoma“ htjelo ukazati na nešto više od pukog imenova osobe ili stvari. Kada je pak riječ o hebrejskoj Bibliji vidljivo je kako se hebrejska riječ „šem“ (ime) koristi kako bi se ukazalo na identitet osobe, a često i na identitet samoga Boga (Jahve). Pošavši, dakle, od ovoga opće prihvaćenog mišljenja, vlč. Benaković je analizirao uporabu pojma „onoma“ u kontekstu hebrejske Biblije, a zatim i u Novom zavjetu. Sve pak u svrhu prikaza smisla uporabe istoga pojma u Knjizi Otkrivenja. Vlč. Benaković Otkrivenje gleda kao knjigu koja se skladno uklapa u Ivanovski korpus spisa. Iz tog razloga se doktorand prvotno usmjeravao autorima koji su se bavili uporabom pojma „onoma“ u kontekstu Ivanova evanđelja kako bi uspostavio smisao i značenje koncepta imena (onoma) za buduću analizu istog pojma u kontekstu Knjige Otkrivenja.

Središte doktorske radnje jest, dakle, egzegetsko-teološka analiza uporabe pojma onoma u različitim kontekstima Knjige Otkrivenja. Iz tog razloga je centralni dio doktorske radnje koncipiran oko slijedećih poglavlja: a) Specifična uporaba pojma „onoma“ u  „Pismima sedmerim Crkvama“ (2,3; 2,13; 2,17; 3,1; 3,4-5.8.12); b) ὄνομα u kontekstu „name formulas“ (6,8; 8,11; 9,11); c) ὄνομα u konfliktu – ἀρνίον u sukobu s θηρίον (13,1.6.8.17; 14,1.11); d) ὄνομα u kontekstu „scena suda Knjige Otkrivenja“ (11,18; 15,2-4; 16,9); e) Muški i ženski identitet u konfliktu u Knjizi Otkrivenja (17,3-6 and 19,11-16); f) „Ime“(identitet)koje postiže svoj smisao u sferi nebeskog Jeruzalema (21,12-14; 22,4).

Teološki zaključci rada

Koristeći se primarno sinkronijskim pristupima biblijskom tekstu uz uvažavanje vjerojatnog povijesnog konteksta u kojemu nastaje Knjiga Otkrivenje, a ono je Rimsko Carstvo u kontekstu nekadašnje provincije Male Azije, vlč. Benaković je donio neke važne teološke zaključke koji su plod egzegetsko-teološke analize uporabe pojma u Knjizi Otkrivenja. Izdvojimo neke zaključke: a) uporaba pojma „onoma“ u nekim dijelovima Knjige Otkrivenja, poput primjerice u „scenama suda“ u mnogočemu se podudara s uporabom istog pojma u hebrejskoj Bibliji, odnosno autoru Otkrivenja je važno prikazati kako je „onoma“ sam Bog odnosno njegov identitet. Ipak, riječ „onoma“ u Knjizi Otkrivenja uistinu rijetko biva korištena u svrhu pukog imenovanja osobe ili stvari, nego pak implicira dublji identitet stvari ili osoba kao što je vidljivo u tzv. Formulama imena (6,8; 8,11; 9,11); b) uporaba pojma „onoma“ ukazuje na dualni konflikt u Knjizi Otkrivenja. Međutim, taj dualni konflikt nije tek jednostavno dualizam u smislu zoroastrizma ili poganskih kultova koji su na stvarnost gledali na dualistički način nesvodivosti jedne stvarnosti na drugu.

Dualna opozicija u Knjizi Otkrivenja je nešto što doktorand u radu naziva „dualnost reciprociteta“(„duality of reciprocity“). Na taj način antagonizmi u Knjizi Otkrivenja, a to je vidljivo iz uporabe pojma „onoma“, ne ukazuju tek na dualnu stvarnost u kojoj se nalazi čovjek uronjen u svijet, nego pak na nešto dublje. Autoru Otkrivenja je važno prikazati kako su sve one stvarnosti koje se izravno suprotstavljaju Božjem životu jednostavno relativizirane te u snazi Kristova uskrsnuća dovedene u pitanje. Iz tog razloga je i jedan veliki dio rada posvećen analizi konflikta između tzv.  Velike bludnice (Otk 17, 3-6) i Jahača (Otk 19, 11-16). Ova dva lika je autor Otkrivenja ciljano stavio u opoziciju kako bi se prikazala potreba čišćenja bludnice ne bi li postala zaručnica. Na ovaj način je doktorand prikazao da dvije ili pak tri žene u Knjizi Otkrivenja, ukoliko su prikaz identiteta, ne moraju nužno biti različite žene, nego pak jedna žena. Jer onda je na ženu moguće gledati kao na prikaz zajednice vjernika koji su na svome putu prema nebeskoj domovini grešnici te stalno potrebni čišćenja u snazi Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Ono, dakle, što je autoru Otkrivenja posebno na srcu jest istinski odnos s Bogom koji je u snazi Jaganjčeve smrti i uskrsnuća jednom zauvijek omogućen, a svoju puninu će doživjeti u stvarnosti nebeskog Jeruzalema. Tek u sferi nebeskog Jeruzalema biti će moguće govoriti o apsolutnoj pripadnosti Božjem životu, a do tada je svako povlačenje crta između onih koji su dobri i zli u tijeku povijesti uistinu teško, ako ne i gotovo nemoguće. Ipak, valja naglasiti kako je stvarnost nebeskog Jeruzalema dioništvo na Božjem životu te stoga ništa nečisto ne može biti njegovim dijelom. Iz tog razloga je svaki vjernik pozvan biti autentični nasljedovatelj glavnog protagonista Otkrivenja, a on je probodeni Jaganjac. Slijediti njega znači istinski se truditi svoj život suobličavati Kristu patniku te time već ovdje poprimati obrise novog svijeta, odnosno novo ime (identitet) s kojim ćemo jednog dana stupiti pred Gospodina (usp. Otk 22, 4-5).

O novom doktoru znanosti

Vlč. Ivan Benaković rođen je 27. rujna 1989. u Vinkovcima. Osnovnoškolsko obrazovanje stekao je u Županji. Srednju školu, Opću gimnaziju, završio je 2008. u Županji. Potom je upisao Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu kako bi stekao zvanje diplomiranog teologa. U drugoj godini studija teologije pristupio je Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu te započeo svoju svećeničku formaciju. Teologiju je diplomirao 2013. kada je 6. listopada zaređen za đakona. Đakonski praktikum obavljao je u župi Gospe brze pomoći u Slavonskom Brodu. Potom je 29. lipnja 2014. u Đakovu zaređen za svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije. Biskup mu je povjerio službu župnog vikara u župi Preslavnog Imena Marijina u Osijeku (Donji grad). Tu službu vršio je godinu dana te je potom 2015. poslan na postdiplomski studij biblijskih znanosti na Papinski biblijski institut u Rimu gdje je 2019. postigao akademski stupanj magistra biblijskih znanosti (SSL) položivši sve ispite te napisavši magistarski rad pod naslovom: „An exegetical-theological analysis of Rev 19,11-16 with special attention to the dynamism of naming“(„Egzegetsko-teološka analiza Otk 19,11-16 s posebnim naglaskom na dinamizam imenovanja“). Mentor magistarskog rada bio je prof. Luca Pedroli. Za vrijeme magistarskog studija iz biblijskih znanosti jedan je semestar boravio na studiju u Jeruzalemu pri Hebrejskom sveučilištu gdje je usavršavao svoj hebrejski jezik te se upoznavao s arheologijom Svete zemlje. Osim studija u Jeruzalemu za vrijeme magisterija pohađao je i kolegije iz suvremenog hebrejskog jezika na Institutu kardinal Bea pri Sveučilištu Gregoriana u Rimu. Također znanstveno se usavršavao u Grčkoj 2019. pod vodstvom prof. Scotta Brodeura, Vasile Babota, Stelle Patituci i Giovannia Uggeria u sklopu kolegija Paolo e il suo ambito.

U ak. godini 2018.-2019. postao je asistent na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu gdje i danas sudjeluje u izvođenju nastave iz kolegija Opći uvod u Sveto pismo, Pavlovi spisi i ostali spisi NZ-a, Hebrejski jezik, Biblijska antropologija SZ-a te Kumranski rukopisi i NZ.

Završivši magisterij biblijskih znanosti na Papinskom biblijskom institutu u Rimu, u jesen 2019. godine upisao je doktorat iz biblijske teologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Za vrijeme izrade doktorske radnje radio je kao asistent na KBF-u u Đakovu te aktivno sudjelovao na znanstvenim skupovima međunarodnog predznaka. Uz to objavljuje znanstvene radove u znanstvenim i stručnim časopisima u Republici Hrvatskoj te je gost u radio i TV emisija religijskog programa hrvatskog govornog područja. Od 2020. član je Biblijskog instituta koji djeluje pri KBF-u u Zagrebu te aktivno sudjeluje na projektima istog instituta. Za vrijeme studija u Rimu od 2015. do obrane doktorske radnje boravio je u Papinskom hrvatskom zavodu Sv. Jeronima.

Bojan Ivešić/ KT