Sveti Otac je tako podsjetio da kada je riječ o evanđelju i poslanju evangeliziranja, Pavao se sav „usplahiri i bude izvan sebe od oduševljenja“. „Čini se da ne vidi ništa drugo osim toga poslanja koje mu je Gospodin povjerio (…) Pišući kršćanima iz Rima predstavlja se jednostavno ovako: 'Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđelje Božje'. To je njegov poziv. Riječju, svjestan je da je 'odvojen na stranu' zato da donosi evanđelje svima i ne može činiti ništa drugo doli se svim silama posvetiti tomu poslanju. Zato je razumljiva Apostolova žalost, razočaranje pa čak i gorka ironija prema Galaćanima, koji su u njegovim očima krenuli krivim putem, koji će ih dovesti do točke s koje nema povratka: krenuli su pogrešnim putem. Stožer oko kojeg se sve vrti jest evanđelje. Pavao ne misli na 'četiri Evanđelja' kao što mi to spontano činimo. Naime, dok piše tu poslanicu nijedno od četiriju Evanđelja još uvijek nije napisano. Za njega je evanđelje ono što on propovijeda, ono što se naziva kerigma, to jest navještaj (…) Pred tako velikim darom koji je dan Galaćanima, Apostol ne može sebi objasniti kako to da oni razmišljaju o tome da prime neko drugo 'evanđelje', možda više po njihovu ukusu, više intelektualno (…) Galaćani su još uvijek 'početnici' i njihova je dezorijentiranost razumljiva. Još ne poznaju složenost Mojsijevog Zakona i oduševljenje u prihvaćanju vjere u Krista potiče ih slušati nove propovjednike, zavaravajući se da njihova poruka dopunjuje Pavlovu. No, tomu nije tako“, posvijestio je poglavar Katoličke Crkve objasnivši kako Apostol ne može riskirati da se stvaraju kompromisi na jednom tako presudnom području, prenosi IKA.

„Evanđelje je samo jedno i to ono koje je on navijestio; drugoga naprosto ne može biti. Tu valja pripaziti! Pavao ne kaže da je pravo evanđelje njegovo zato što ga je on navijestio, to ne! On to ne kaže. To bi bilo preuzetno, bilo bi to tašta slava. On, radije, kaže da 'njegovo' evanđelje, isto ono koje su drugi apostoli drugdje navješćivali, jedino autentično, jer je to evanđelje Isusa Krista (…) Nema pogađanja kad je posrijedi istina evanđelja (…) Galaćani koji slušaju nove misionare misle kako će se obrezanjem moći još više posvetiti Božjoj volji te, dakle, još više omiljeti Pavlu. Pavlovi neprijatelji pak kao da su nošeni vjernošću predaji primljenoj od otaca i drže da se istinska vjera sastoji u opsluživanju Zakona (…) Koliko smo puta vidjeli kroz povijest, a vidimo to i danas, neki pokret koji propovijeda evanđelje na sebi svojstven način, katkad pravim, vlastitim karizmama; ali zatim pretjera i svede čitavo evanđelje na 'pokret'. A to nije Kristovo evanđelje: to je evanđelje utemeljitelja, utemeljiteljice i to, istina, može biti od pomoći isprva, ali na kraju ne daje plodove jer nema duboke korijene. Zato je jasna i odlučna Pavlova riječ bila spasonosna za Galaćane, a spasonosna je i za nas. Evanđelje je Kristov dar nama, On sam ga objavljuje. To je ono što nam daje život“, poručio je papa Franjo.

Nakon kateheze, prisjetio se godišnjice strašne eksplozije koja se dogodila u luci u Beirutu, u Libanonu, koja je izazvala smrt i uništenje. „Na dan razmišljanja i molitve za Libanon, 1. srpnja ove godine, zajedno s kršćanskim vjerskim vođama čuli smo želje i očekivanja libanonskog naroda (…) Danas upućujem apel također međunarodnoj zajednici tražeći da pomogne Libanonu da ustane na novi život konkretnim gestama, ne samo riječima, nego konkretnim gestama“, pozvao je Sveti Otac.                                                                                                          

J.P., KT