Mađarska

Hrvati na hodočašću u Santovo


Na poziv Ivana Gugana, predsjednika Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj, 1. rujna u povodu blagdana Male Gospe, održano je hodočašće Hrvata u Santovo.

Santovo je mjesto na tromeđi Hrvatske, Mađarske i Srbije u kojem živi dobro organizirana hrvatska zajednica kojoj svesrdno pomaže župnik Imre Polyák. Svečano hodočasničko slavlje na santovačkoj Vodici predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević, a sudjelovali su Hrvati od Budimpešte, mađarskog Gradišća i Pomurja, do Pečuha i Bačke, a bio je nazočan i hrvatski veleposlanik u Mađarskoj.

Pozdrav biskupu i vjernicima uputio je Stipan Balatinac iz Santova, predstavnik Hrvata u Mađarskom parlamentu, spomenuvši važnost godišnjeg okupljanja Hrvata i njihova povezivanja na temelju duhovne baštine svojega naroda. Biskup je istaknuo kako je dan ranije u Pleternici bilo mnoštvo hodočasnika kod Gospe od suza, te da osjeća kako je hodočašće mađarskih Hrvata u Santovu na neki način povezano s njime jer je ono očitovanje marijanske duhovnosti koja je označila trinaeststoljetnu povijest hrvatskog naroda, te je i danas čvrsta poveznica Hrvata gdje god se oni nalazili.
 

Kazao je kako su marijanska svetišta mjesta posebne hrvatske srdačnosti, gdje se svjedoči odanost, poštovanje i zahvalnost Isusovoj Majci. Potaknuo je nazočne hodočasnike da takvim raspoloženjem sudjeluju u ovom slavlju, povjeravajući Mariji sve životne terete. Polazeći od naviještenog Isusova rodoslovlja, u homiliji biskup Škvorčević je kazao da evanđelist nabrajanjem mnoštva imena ljudi iz židovske prošlosti podsjeća kako se Isus svojim utjelovljenjem ukorijenio u sasvim konkretan narod i u njegovu povijest da bi ostvario djelo ljudskog spasenja. Potvrdio je tako i vrijednost obiteljskog, hrvatskog rodoslovlja po kojem se očituje tko smo mi u konkretnosti našeg postojanja. Istaknuo je da se u nacionalnim različitostima i kulturnim posebnostima očituje bogatstvo Božjeg dara, te da je potrebno poštivati svaki narod i kulturu.

Biskup je izrazio radost i zahvalio svima koji se u Mađarskoj ne odriču hrvatskog načina „biti čovjek“ kroz povezanost s Isusom Kristom u njegovoj Crkvi Katoličkoj. Rekao je kako u tom hrvatskom „biti čovjek“ ima jedinstvenu ulogu Isusova Majka koju su Hrvati od davnine štovali i diljem domovine joj gradili crkve u čast, rado dolazili u njezina svetišta. Naveo je i kako su Hrvati upravo na hodočašćima u njezina svetišta izgrađivali posebnu duhovnu osjetljivost za Boga i čovjeka, obnavljali se u svijesti da ih je Isus Krist u krštenju zagrlio svojom ljubavlju koja je pobijedila smrt, te živjeli slobodu i sigurnost i u najtežim životnim okolnostima. Istaknuo je da nas je marijanska duhovnost uvijek približavala Isusu Kristu, njezinu Sinu. Poručio je i kako se najveći događaj čovjekova postojanja ostvaruje onda kad dopusti da se u njemu po prisutnosti Isusa Krista rodi novi čovjek, biće punine, smisla, ljubavi, a Marija služi upravo takvom rođenju u Isusu Kristu.
 

Pri kraju mise Stipan Balatinac zahvalio je biskupu Antunu za predvođenje misnoga slavlja, kao i svima koji su pridonijeli u organiziranju hodočašća. Biskup je još podsjetio nazočne kako kao Hrvati u Mađarskoj, u Hrvatskoj i drugim zemljama gdje im je domovina, onoliko duhovno povezani jedni s drugima, koliko ih međusobno iznutra povezuje sam živi Isus Krist, napose u slavlju svete mise.

Izrazio je uvjerenje da se to u posebnoj snazi ostvarilo na hodočasničkom slavlju u santovačkom svetištu. Zahvalio je domaćem župniku Imreu za sve dobro koje nastoji činiti, služeći Hrvatima u Santovu, kao i onima koji su se odjenuli u narodne nošnje te očitovali na ovom slavlju ljepotu koju je u njih u davno doba utisnula ljubav njihovih majki. Zazvao je na njih Božji blagoslov obećavši da će ostati s njima molitveno povezan.

KT