Vatikan
sub, 10. ožujka 2018. 09:34
Audijencija kod Svetoga Oca zaključila je četverodnevni rad na 29. tečaju o odnosu ispovijedi i razlučivanja zvanja koji je organiziralo Unutaršnje sudište Crkve, odnosno Penitenzieria Apostolica.
„Tko ispovijeda treba biti svjedok milosrđa koji daje da se čuje Božji glas, ne utječući na savjesti, posebice mladih. Učitelj, odgajatelj, pastir, ali sigurno uvijek svjedok milosrđa, i nikada gospodar savjestî. Život ispovjednika treba biti u skladu s tim“, istaknuo je Papa pred velikom skupinom sudionika tečaja, mladih svećenika.
Ne utjecati na mlade
Papa se osvrnuo na temu tečaja, na odnos između sakramentalne ispovijedi i razlučivanja zvanja, te odmah istaknuo više puta potvrđenu činjenicu da svećenik u ispovjedaonici nije vlasnik nečega, nego je samo sredstvo jedne veće snage. „Svećenik ispovjednik nije vrelo milosrđa ni milosti; on je sigurno prijeko potrebno sredstvo, ali uvijek je samo sredstvo! A kada si svećenik to prisvoji, priječi Božje djelovanje u srcima. Svijest mu o tomu treba pomoći u pozornosti da ne postane 'gospodar savjestî', ponajviše u odnosu s mladima, čija se osobnost još oblikuje, te je stoga mnogo lakše utjecati na njih“, istaknuo je Sveti Otac.
Posrednik između čovjeka i Boga
Prema njegovim riječima, što više svećenik „nestaje“, jasnije se pojavljuje Krist, vječni prvosvećenik. „To ispovjedniku pomaže u neizbježnoj poniznosti, potrebnoj kako bi se uvježbao u drugom uvjetu, a to je slušanje pitanja prije nego ponudi odgovore. Ispovjednik je pozvan biti čovjek slušanja ljudskoga slušanja pokajnika, i božanskoga slušanja Duha Svetoga. Slušajući uistinu brata u sakramentalnom razgovoru, slušamo samoga Isusa, siromašnoga i poniznoga. Slušajući Duha Svetoga, stavljamo se u pozornu poslušnost, postajemo slušači Riječi, te stoga pružamo najveću uslugu našim mladim pokajnicima, odnosno stavljamo ih u kontakt sa samim Isusom“, pojasnio je papa Franjo.
„Oblik“ zvanja
Ispovjednik, nastavio je, može također preuzeti ulogu duhovnoga oca, ako to mlada osoba želi. „U tom je slučaju u igri dimenzija razlučivanja zvanja odnosno razdoblje tumačenja znakova koje je sâm Bog već stavio u život mlade osobe. Razgovor u sakramentalnoj ispovijedi tako postaje povlaštena prigoda za susret, prigoda u kojoj se i pokajnik i ispovjednik mogu staviti u stav slušanja Božje volje, otkrivajući kakav bi mogao biti Njegov naum, neovisno o obliku zvanja. Doista, zvanje se ne podudara, i ne može se nikako podudarati s nekim oblikom! To bi dovelo do formalizma! Zvanje je sâm odnos s Isusom: životan i prijeko potreban odnos“, kazao je Papa.
Samilost prije svega
Papa Franjo je na kraju spomenuo osobine koje obilježavaju ispovjednika, te istaknuo da je on „liječnik i sudac“, „pastir i otac“, „učitelj i odgajatelj“. Ali, nazočnim je mladim svećenicima, bogoslovima i đakonima posebno rekao da prije svega budu svjedoci milosrđa koji znaju kako Isus žali zbog grijehâ braće, otvarajući im nov i velik obzor koji čovjeku može dati samo Bog, javio je Radio Vatikan.
KT