Sveti Otac je tako spomenuo kako posljednjih smo tjedana zajedno s okupljenim vjernicima, u svjetlu Evanđelja, razmišlja o tome kako izliječiti svijet koji pati od bolesti koju je pandemija istaknula i naglasila. „Bolest je postojala, a pandemija ju je još više istaknula, naglasila. Prošli smo putove dostojanstva, solidarnosti i supsidijarnosti, te nezaobilazne putove promicanja ljudskog dostojanstva i općeg dobra. Kao Isusovi učenici, odlučili smo slijediti njegove tragove opredjeljujući se za siromašne, preispitujući korištenje dobara i ponovno promišljajući o brizi za zajednički dom. Usred pandemije koja nas pogađa čvrsto smo prionuli uz načela socijalnog nauka Crkve (…) Tu smo pronašli snažnu pomoć kako bismo postali tvorcima preobrazbe koji sanjaju velike snove, koji se ne zaustavljaju na niskostima koje dijele i ranjavaju, nego potiču na stvaranje novog i boljeg svijeta. Volio bih da ovo putovanje ne završi ovim mojim katehezama, nego da možemo nastaviti kročiti zajedno, 'pogleda uprta u Isusa'“, napomenuo je Papa, prenosi IKA.

„Da bi se to zaista dogodilo, moramo kontemplirati i cijeniti ljepotu svakog čovjeka i svakog stvorenja. Začeti smo u Božjem srcu (…) Prepoznati tu istinu i zahvaljivati na prisnim vezama našeg sveopćeg zajedništva sa svim osobama i sa svim stvorenjima jača 'duh velikodušne skrbi ispunjene nježnošću'. Pomaže nam također prepoznati Krista prisutnog u našoj siromašnoj i trpećoj braći i sestrama, susresti ih i slušati njihov vapaj i vapaj zemlje koji se njome razliježe. Potaknuti u duhu ovim vapajima koji od nas zahtijevaju da krenemo drugim smjerom, koji traže promjenu, moći ćemo doprinijeti ozdravljenju odnosa s našim darovima i našim sposobnostima. Moći ćemo obnoviti društvo i ne vraćati se takozvanoj 'normalnosti' koja je bolesna normalnost odnosno, bolje rečeno, koja je oboljela prije pandemije (….) Normalnost na koju smo pozvani jest normalnost Kraljevstva Božjega, gdje 'slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje' (…) Gesta kojom društvo, obitelj, gradska četvrt, grad, svi idu naprijed je davanje sebe, koje se ne sastoji u tome da se daje milostinju, nego je to darivanje samoga sebe koje dolazi iz srca“, posvijestio je papa Bergoglio.

Naglasio je u nastavku kako je normalnost Božjega kraljevstva silno važna. „Kruha ima za sve, društveno uređenje se temelji na doprinosu, dijeljenju i raspodjeli s nježnošću, a ne na posjedovanju, isključivanju i gomilanju, jer na kraju života nećemo ništa ponijeti na drugi svijet.

Sićušni virus i dalje uzrokuje duboke rane i otkriva naše fizičke, socijalne i duhovne ranjivosti. Zorno je iznio na vidjelo veliku nejednakost koja vlada u svijetu (…) Da bismo izišli iz pandemije moramo pronaći lijek ne samo za koronavirus – što je itekako važno – nego i za velike ljudske i društveno-ekonomske viruse (…) Moramo hitno poraditi na stvaranju dobrih politika, osmisliti sustave društvenog uređenja u kojima se nagrađuje sudioništvo, briga i velikodušnost, a ne ravnodušnost, iskorištavanje i parcijalni interesi“, poručio je poglavar Katoličke Crkve, dodavši na kraju kako je potpisao apostolsko pismo Sacrae Scripturae affectus o 1 600. obljetnici smrti Sv. Jeronima. „Neka primjer toga velikog crkvenog naučitelja i oca, koji je Bibliju stavio u središte svoga života, pobudi u svima obnovljenu ljubav prema Svetome pismu i želju da živimo u osobnom dijalogu s Božjom riječju“, pozvao je.                

J.P., KT